…Povučeni mladić nepoznatog identiteta ulazi u popularni disko klub sa željom da nekog novog upozna. Kulturno prilazi jednoj djevojci i predstavlja se. Ona ga s prezirom pogleda od glave do pete, okreće glavu na drugu stranu te površno zaključuje kako ''s još jednom budalom neće imati posla''. Isti mladić, nepoznatog identiteta, nakon što je izgubio nadu da će nekog upoznati, sjeda za slobodan stol i nastavlja svoje cjelovečernje druženje sa šutnjom uz kutiju cigareta. Brzo je shvatio da mu je bolje šutjeti jer se ljudima oko sebe sviđa samo onda kad šuti i pleše kako DJ kaže. Nakon popušene kutije cigareta on ustaje, i odlazi natrag u svoju izolaciju. Sutradan, on će opet doći na isto mjesto, a potraga za novim poznanstvom završit će kao Beckettova drama ''U očekivanju Godota''. Tragedija ovog primjera je u tome da čovjek dolazi i odlazi u javni prostor sasvim neprimjetan. Nitko ne želi znati tko je taj ''urbani stranac''. On je svojim prisustvom postao nevažan. Drugi primjer odnosi se na vrlo česte situacije u kafićima, gdje možemo vidjeti kako jedna ili dvije osobe sjede za stolom predviđenim za četvero ili šestero, a mnoštvo radije strpljivo čeka da sjedne za vlastiti stol, u vlastitu izolaciju, ne usuđujući se pridružiti nepoznatima ispred kojih su slobodni stolci. Treći primjer sociofobije uočit ćemo jasno kod ponašanja ljudi u busevima ili tramvajima. Čim bus stane na stanicu, gomila izbezumljeno utrčava u njega loveći slobodno mjesto koje brani po svaku cijenu, služeći se između ostalog i metodom upornog buljenja kroz prozor. S druge strane u zgradama, leglima otuđenika, na sva loša događanja susjedi reagiraju na način da ništa nisu ni čuli ni vidjeli.

Netko može pomisliti kako SF filmovi o ALIEN-u nemaju puno veze sa ovim o čemu pišem, ali itekako imaju. Upravo mi ti filmovi na simboličan i nadrealističan način još više opisuju prijeteću opasnost od alijenacije i kolektivnog samouništenja. Čudovište ALIEN predstavlja plod negativnog razvoja tehnologije i globalizacije. Zbog težnje za savršenstvom čovjek je u tim filmovima postao žrtva ALIEN-a, tj. destruktivne snage novih medija i tehnologije. Strah je toliko golem u ljudima da se čini kao da svakoga progoni čudovište ALIEN. Upravo potreba "biti savršen" dovela nas je do brojnih civilizacijskih strahova i pesimističnih osjećaja bespomoćnosti.

Žalosno je, a istinito je da se alijenacija uvukla i u život Crkve. Tako npr. mnogi ljudi ne znaju zašto prije pričesti na sv. misi izgovaraju ''Mir s tobom'' i rukuju se sa susjedom kad tu osobu poslije izlaska iz Crkve neće vidjeti, a još manje upoznati. Svećenici nas s druge strane pozivaju na druženje, ali to druženje ponekad na vjeronaucima izgleda nemoguće. Mjesecima se trebamo dogovarati da odemo na neki zajednički izlet, da posjetimo neku obitelj u potrebi, da organiziramo zajednički ručak ili doček Nove Godine, i sl. Ostvarenje temeljnih uvjeta međuljudskih odnosa čini se nemogućim jednako među kršćanima katolicima kao i onima koji ne ispovijedaju tu vjeru. Svatko od nas komunicira sa svijetom preko nekog oblika maske, bilo da se radi o odnosu sa prijateljima, poslovnim partnerima, obiteljskim i rodbinskim odnosima, ili u molitvi s Bogom. Čini se, kao da je netko svima nama nametnuo i uvjetovao upravo takve iskrivljene modele socijalnog ponašanja. Biti prirodan, slobodan i normalan, postalo je nemoguće upravo zato jer društvo traži savršenog roba.

Otuđeni čovjek ima nekoliko nametnutih načela:

4. Biti dobar znači biti COOL!

5. Ne želim imati posla s drugima, jer tko zna na što ću naići!

Virus koji stvara alijenaciju je svakako konzumizam. Menadžeri, poduzetnici i dizajneri širom svijeta takmiče se u tome kako nas bombardirati novim proizvodima i uvjeriti da je upravo to ono što nam najviše treba u životu. Gomilajući lažne potrebe i gubeći snagu na njima, još se više udaljavamo od onih stvarnih potreba za koje na kraju ostajemo nemoćni.

Zbog preuzetnog bavljenja vlastitim problemima, naš vlastiti ALIEN nam ne dozvoljava da primjećujemo drugoga, a još manje da mislimo na opće dobro. ALIEN-Nacijom vlada pesimizam i očaj da svijet ne može biti bolji bez gomile novca. ''GLEDAJ SAMO SVOJA POSLA!'' – to je imperativ otuđenog čovjeka koji se grčevito bori za svoj opstanak.

Neki ljudi uočavajući sve probleme suvremenog kapitalističkog društva izlaz od otuđenosti pokušavaju naći u istočnim religijama, vjerujući da je egzotični Istok bolji jer je izbjegao navedene opasnosti, odnosno bolje reći, još do njih nisu stigle. Ali, to ne znači da neće stići.

Virus koji stvara alijenaciju je svakako konzumizam. Menadžeri, poduzetnici i dizajneri širom svijeta takmiče se u tome kako nas bombardirati novim proizvodima i uvjeriti da je upravo to ono što nam najviše treba u životu. Gomilajući lažne potrebe i gubeći snagu na njima, još se više udaljavamo od onih stvarnih potreba za koje na kraju ostajemo nemoćni. Osim toga stalno nas netko prisiljava da s drugima razgovaramo preko sekretarica, a sve manje putem osobnog kontakta. Monopol vlasti i općeg dobra imaju oni koji zadržavaju informacije, manipuliraju njima i prodaju ih. Sve smo manje u mogućnosti provjeriti informacije koje nam se nameću i shvatiti tko laže, a tko govori istinu. Činjenica da ne možemo biti akteri događaja i davatelji informacija čini nas još više otuđenima od svega što se oko nas događa.