Pogled - katolički list za mlade

Glazba

U to vrijeme...

Dan kada ovo pišem je tek treći dan došašća. Iako na veliko kasnim u rokovima, jasno mi je kako se sprema invazija već pomalo (ili poviše?) dosadnih božićnih pjesmuljaka. Čak i Chris Reaova "Driving home for Christmas" je izlizana. Radio postaje svakodnevno imaju nekoliko sati "božićnog ugođaja". Kako pobjeći od ustajalog i stvoriti pravi predbožićni ugođaj?

Vrijeme oko Božića i Nove Godine je najintenzivnije vrijeme u godini. Sam blagdan ima tradiciju pomalo teških tema dobrote i razumijevanja, praštanja, darivanja, razmišljanja o životu samom. Da i tu je ono: zašto smo mi ovdje? – vječni problem. Zbog istih razloga je to i najzahtjevnije vrijeme koje traži dobro odabranu glazbu. Izdvojila sam nekolicinu glazbenika koji kao da su stvoreni za ovo vrijeme.

Klasika

Ne mislim na klasičnu glazbu. Mislim na Deana Martina, Franka Sinatru, Arethu Franklin, Louisa Armstronga, BB Kinga i Randy Crawford. Dean Martin je otpjevao sve klasične božićne pjesme koje postoje u Americi i šire. Ako niste nikada čuli za njega, dovoljno će biti da je jedan on najvećih predstavnika američkog mjuzikla. Njegov glas je jedan od rjeđih na našim radio postajama, a čak mu i većina pjesama koje nisu božićne zvuče kao da jesu. Zato ga ostavite za posljednje dane pred Božić, dobro će vam doći. Frank Sinatra je druga vrsta mjuzikla, on nije samo klasik, on je legenda koja će vam svakodnevicu začiniti savršenim ritmom. Naime, po tome je i stekao slavu – on je savršen tajmer. Njegov glas se uvijek javi u savršenom trenutku, on uvijek zna kako govoriti, a istovremeno pjevati i obrnuto. Njegova glazba je dobra za nagovještaj veselja, za radost koja će nas držati do samog Božića. Aretha Franklin je za popodneva kada zbrajamo novce za poklone i prelistavamo kuharice u nadi za originalnim receptom. Ili kad radimo prekovremeno, a skoro pa će Božić, a mi ni u peti ne znamo što ćemo za taj dan… Ona je blues (točnije r&b) koji će nam dati nadu u život, snagu za dan i zanjihati glavu vjerno služeći samo jednoj svrsi – da nam uvede glazbu u život. Naime, s glazbom je sve lakše pa i prebroditi božićnu ludnicu. Louis Armstrong, dame i gospodo, je to najbolje znao. Volite li trube, znat ćete o čemu govorim. BB King je druga strana medalje, on je tu da s vama suosjeća (ili vi s njim) kad stvari krenu na gore. On je taj s kojim ćete zavijati na mjesec i samo željeti da dan prođe. On je taj koji će vas izliječiti od grozne glazbe kojoj su skloni okobožićni dani. I kad sve prođe, kad trebate lagan dašak normale i ljepote – Randy Crawford. Njezin glas je nježan, pun razumijevanja i nade. Ona će objasniti osmjeh na licu i nenadano zadovoljstvo, ona će ispuniti dane kada vam je sve jasno. Nju ostavite za divno vrijeme, kad se događaju čuda.

Mlađa klasika

Sting, Sade, Enya, Santana, Dire Straits, Yazoo, The Corrs, Simply Red. Stinga sam stavila na prvo mjesto jer pripada angažiranim i svjesnim glazbenicima koji većinu svojeg stvaralaštva provode u razmišljanju i meditaciji pa je takva i njihova glazba. Stinga si pustite kad ne razumijete svijet, ali biste to žarko željeli ili opet kad vas zahvati natprirodna božićna groznica. Sade je za vječno zaljubljene i blage. Kad god vam nedostaje ljubavi u ovom svijetu… U nastavku blagosti dolazi Enya, orkestralna i duboka. Uzmite knjigu, uključite cd player i meditirajte. Otkrivajte svoju unutrašnju prirodu i uđite u Božić spremni. Doduše, ako vam je to sve presporo i nedovoljno izražajno tu je uvijek Santana. Nikad dosadan i lijen pretvorit će sivilo dana u vruće boje pa ćete lako naći crvenu koja vam je potrebna. Ne zaboravite Dire Straitse, ne mlađahne, ali svakako izazovne i nikako površne glazbenike. Da bi dani bili potpuni potrebna je i glazba večeri, misaona, živa. Yazoo je opet za sentimentalne, ali ne i blage. Oni su grupa kako čvrstih vokala tako i čvrstih stavova. Da se ne raspekmezite od sve te dobrote i ljubavi. Simply Red – možda ćete ih voljeti, a možda i ne. Ako budete, postat će neizostavan pratioc budućih Božića. I The Corrs, predivni vokali predivnih sestara u predivnim pjesmama. Pripadaju li oni još neotkrivenim svjetovima, zima je pravo vrijeme da ih otkrijete.

I novo
Beth Gibbons & Rustin Man:
"Out of season"

Beth je glas Portisheada, a Rustin Man je Paul Webb – bivši basista banda Talk Talk. U nedostatku akustičnih albuma (svaka čast Becku) koji bi zadovoljili zahtjevnije Beth je odlukom da se malo odmori od snimanja albuma s bandom, na svijet donijela predivan solo album. Riječ je o britanskom folku šezdesetih i sedamdesetih. I iako smo ju naučili slušati u beatovima trip hopa, Beth je ovdje odbacila koncepciju matičnog banda. Melankolija je prva asocijacija "Out of season" albuma i upravo je stvorena da vam para srce svojom iskrenošću. Nedavno su me pitali što ja to vidim u glazbi koja para srce, nije li ona uglavnom ipak samo patetika? Do albuma Beth nisam znala što da odgovorim, a onda mi je došlo samo od sebe: patetika će vas na kraju nasmijati, a samo iskrenost para srce (bila ona tužna ili radosna).

Viktorija Sabolić

IE 5; 800x600
CP 1250