Pogled - katolički list za mlade

Mala škola međuljudskih odnosa

Njegovo božanstvo RM
ili - bogovi su pali na tjeme

Što danas ljudi najviše očekuju odnosno čemu se najviše nadaju? Oni koji nemaju očekuju RM, dok se oni koji ga imaju nadaju da ga neće izgubiti. Bog RM je postao zlatno tele modernog doba. Malo je onih koji nisu okrenuti prema oltaru na kojem prebiva njegovo božanstvo RM. Klanjatelja je iz dana u dan sve više i više. Životna je premija ako nam to božanstvo dopusti da ga dotaknemo, a vječne smo mu sluge ako nas zadrži uz oltar na neodređeno vrijeme.

Osobni podaci:
Ime: Radno
Prezime: Mjesto
Datum rođenja: Dan kad je zmija učinila svoje
Mjesto rođenja: Eden
Adresa: Istočno od Edena

Tko još nije čuo za podjelu rada? Pa, tu priču znaju i ptice na granama. Da ispričam!

Kad su Adam i Eva shvatili da nisu jedno, nastala je prva (i glavna) podjela rada, stvorena su prva radna mjesta. Adam je dobio da obrađuje zemlju, a Eva "djecu i kuću". I jedno i drugo "u znoju lica svoga". Ostade tako do dana današnjega. Naravno, niti ide niti je išlo sve baš tako lako. Eva se buni, hoće ravnopravnost i takve slične stvari. Zapravo, sve se svodi na to da bi Adam trebao još i rađati i odgajati i kuhati i prati i čistiti itd. Eva želi biti slobodna i emancipirana a to je danas in.

Kako vidimo problema ima, ali još uvijek se ne radi o nedovoljnom broju radnih mjesta niti o pomanjkanju posla.

Rođenjem Kaina i Abela stvari se kompliciraju. Postavilo se egzistencijalno pitanje: "Koji će od njih dvojice obrađivati zemlju, a koji će čuvati ovce?" Nije bilo lako, ali su se ipak nekako dogovorili. Vidimo da od krize s radnim mjestima još uvijek nema ni K ni R ni M. Posla koliko oš. I na biranje.

Sve bi bilo savršeno (barem što se tiče RM) da njih dvoje (Adam i Eva, naravno) nisu puno ozbiljnije shvatili onu "Plodite se i množite!" od one "Sa drveta spoznaje dobra i zla da niste jeli!". Danas smo svi svjedoci da se zapovijed o plođenju vrlo revno i dosljedno izvršavala. Ne daj Bože da se prilika propusti, a pogotovo kad je to i zapovijed Božja.

Krajnja neposlušnost u jednom i krajnja poslušnost u drugom (iz poznatih razloga da ne nabrajam) rezultirala je onim što sad imamo ali isto tako i onim što nemamo, a nemamo dovoljan broj radnih mjesta (usp. ostali čimbenici su ovdje nebitni). Potražnja za radnim mjestima je postala znatno veća od ponude. Drugim riječima, RM ne očekuje više nas nego mi očekujemo njega, a njega niđe. I to je postalo popularno.

Sve bi još bilo nekako podnošljivo kad bi barem postojala i najmanja nada da se taj trend može zaustaviti. Još su, čini se, preostala samo lažna obećanja onih koji se hrane vlastitom umišljenošću, tuđom mukom i neznanjem. I oni koji u njih vjeruju. Nekako, to ide jedno s drugim. Kad komedija postaje nepodnošljiva pretvara se najprije u tragikomediju a onda u tragediju.

Sigurnost je temeljna ljudska potreba. Čovjek ko čovjek, kad nešto nema onda to poželi. Kad vidi da sama želja ništa ne donosi, pokreće se i traži. Traži i obično ne nalazi. Pogađate li zašto ne nalazi? U čemu je greška? Pa, jednostavno ne traži na pravom mjestu i u tome je jako dosljedan. Kad bi tražio na pravom mjestu, nalaženje bi bilo neupitno.

Kaže se: "Tvoj Bog je ono u čemu vidiš svoju sigurnost." Sigurnost i bog dva su pojma koja se jako vole. Ne treba provesti nikakva istraživanja kako bismo se složili da je glavni bog ovog vremena RM. Sjećate se one knjige "U očekivanju Godota". Što danas ljudi najviše očekuju odnosno čemu se najviše nadaju? Oni koji nemaju očekuju RM, dok se oni koji ga imaju nadaju da ga neće izgubiti. Bog RM je postao zlatno tele modernog doba. Malo je onih koji nisu okrenuti prema oltaru na kojem prebiva njegovo božanstvo RM. Klanjatelja je iz dana u dan sve više i više. Životna je premija ako nam to božanstvo dopusti da ga dotaknemo, a vječne smo mu sluge ako nas zadrži uz oltar na neodređeno vrijeme.

Kao i sve druge bogove tako je i boga RM stvorio čovjek. U svim tim slučajevima bog je stvorenje, a čovjek je stvoritelj. Apsurdno je i tragično kad se stvoritelj klanja svom stvorenju. Zamislite samo da se postolar svako malo naklanja cipeli koju je napravio. Riječi postaju suvišne. Prava tragedija. I komedija.

Da ne bi bilo nesporazuma:

Dobro je da čovjek radi i svojim radom zarađuje za život ali nije dobro da stvara boga koji to nije, jer pisano je: "Ja sam gospodin Bog tvoj i nemoj imati druge bogove uz mene!" Okrenimo se od stvorenog Nestvorenom i naša sigurnost će sigurno biti pronađena. Amen!

Mladen Majić

IE 5; 800x600
CP 1250