Prvo je pitanje trebalo biti zamišljamo li raj uopće. I zamišljamo li ga kao individualno mjesto (pojam) ili kao nešto zajedničko svim ljudima. Naime, čini se da je raj od oblaka na nebu s anđelima prerastao u nešto potpuno drugačije. Možda zato jer se o raju danas baš i ne govori. Nekako je modernije govoriti o životu poslije smrti, o drugim sferama, nego o konkretnom mjestu raja. Zato smo odlučili pokušati se osvrnuti samo na vizualni dio vizije raja.

Jadranka, 70 god.: U raju mora biti puno umjetničkih djela, dobre glazbe i divna knjižnica. Tamo bih se krasno snašla.

Ana, 21 god.: Bijelo, lijepo, svi sretni, veseli i dobri.

Božidar, 26 god.: Sve puno janjadi i golubova.

Lidija, 23 god.: Beskraj. Pa ga vi zamislite.

Martina, 22 god.: Raj je na zemlji, meni je to dovoljno.

Hrvoje, 29 god.: Dobrota.

Nikolina, 20 god.: Puno boja, žarkih boja i cvijeća. Ne smije se zaboraviti sreća, ljubav…

Danijel, 33 god.: Žene, pivo i more.

Lana, 24 god.: Svi u bijelom.

Domagoj, 18 god.: Zeleno. To je meni sasvim dosta. Da je sve zeleno.

Gordan, 35.: Nećete vjerovati - upravo ga proživljavam. Svjetsko nogometno prvenstvo.

Obitelj 30-ih god, dvoje djece.: Vrt i cvijeće. Zelenilo.

Željka, 19 god.: Plavo nebo, bijele ovčice hodaju uokolo, a ja sam među puno psića.

Ivana, 19 god.: Nema fakulteta. Samo to je bitno.

Miljenko, 25 god.: U raju ću biti samo kako bi se odmarao.

Petra, 23 god.: Ljubičasto - ružičasto nebo s mirisom vanilije. S topole padaju njene bijele mucice i ispunjavaju zrak. Sve je prepuno ljubičastih oleandera. I postoji jedna velika ljuljačka koja visi s drveta. Za mene.

Marija, 62 god.: U raju je lijepo jer nema brige ni ljutnje. Imaš sve zadovoljstvo.

Mario, 17 god.: Raj je pusti otok - biti sam na pustom otoku. Sve što trebam je nešto za pojest i popit.

Adam, 27 god.: Prvenstveno svjetlost. Mislim da nema veze s onim što smo navikli slušati, čitati ili gledati o raju. Mislim da su to vibracije, osjećaji.

Ivana, 25 god.: Opterećeni smo tradicionalnim poimanjem slikama raja. Npr. slike koje smo vidjeli u umjetničkim djelima. Moja varijanta raja je na indijskoj plaži, ležim, uživam, masiraju me… Klima je ugodna i okružena sam svakakvim egzotičnim voćem. Čak niti u more ne trebam pješice nego me sluge odnesu i bace, pa svi zajedno plivamo okruženi delfinima.

Ela, 20 god.: Glazba. To je moj raj.

Dubravka, 65 god.: Sve da bude lijepo. Anđeleki, sve u bijelom, srebrnom i zlatnom.

Vera, 69 god.: Valjda ima anđela u raju.

Građevinski radnici, 23 god.: U raju ćemo se samo odmarati i ležati.

Ikica, 66 god.: Treba raj zaslužiti. Raj je nešto nezamislivo. Sve puno ljudi, nikoga ne poznaješ, a lijepo ti je. Samo lebdiš.

Mišo, 45 god.: Kad smo na zemlji trebamo pazit što radimo, a u raju moraš paziti na što misliš!

Vera, 48 god.: Zamišljam ga bez zločestih ljudi (kradljivaca, lopova…). Raj ne možemo postići na Zemlji. Raj je nešto lijepo, normalno, što ne predstavlja drugima problem. Zamišljam ga kao savršenstvo, kao najljepšu sliku koju bi slikar naslikao. Ali, nikako da sam sama u raju.

Čini se da pomisao o ravnopravnosti potpuno nestaje kad se pomisli na raj. Posljednji sud je trenutak kad smo sami, a raj je sfera u koju odlazimo uživati. Ili tako nekako. U raju nema zajedništva, osim ako to netko nije tražio pri ulazu. Zar zaista mislimo kako nestaje zajedništvo? Gdje je nestala slika raja kao vrta punog anđela? I tko je rekao da samim ulaskom u raj postajemo anđeli? I zašto nitko nije spomenuo čistilište? Zašto ostaje više pitanja na kraju ankete nego što ih je bilo na početku?

Raj je bio i ostao utočište naših snova o savršenom mjestu gdje nisu potrebni kompromisi jer je sve uređeno kako bi nama odgovaralo. To nipošto nije mjesto naše promjene, nego promjene okoline. Zanimljivo, jer tada bi značilo da nismo mi puni mana, već okolina. Pa, zašto se onda uopće trudimo biti bolji?

Viktorija Sabolić
Zrinka Pahljina