Dajmo Zemlji šansu, ovogodišnji slogan pod kojim se 05. lipnja obilježava Svjetski dan zaštite okoliša, možda najbolje izriče u kakvom je stanju Plavi planet. Naime, svakih dvadeset minuta zauvijek nestane jedna cijela vrsta. Šume, jedine tvornice koje non-stop, i to nečujno, rade i proizvode kisik, za život gotovo jednako nužan kao i voda čije podzemne tokove drveće svojim korjenovim sustavom također čuva, sve su ugroženije. Broj svjetskih drevnih šuma, odnosno prašuma, pluća planeta, do današnjeg je dana prepolovljen, a tek ih je još 20% uistinu ostalo netaknuto. Osim što proizvode kisik i čuvaju vodu i tlo od erozije, prašume su u isto vrijeme, vjerovali ili ne, prirodna staništa za oko 80% svjetske biološke raznolikosti kopnenih biljnih i životinjskih vrsta. O kulturi i tradiciji brojnih urođeničkih zajednica koje također ovise o tim drevnim šumama bolje da ne govorimo. Sve u svemu, za zaštitu svjetskih prašuma preostalo je još samo sljedeće desetljeće! Ako u tom vremenu na poduzmemo sve potrebne mjere, za prašume će, kao i za svu biološku raznolikost koju čuvaju, biti prekasno.

Od klimatskih promjena i kiselih kiša za šume je ipak najopasnija ilegalna ili neodrživa sječa koja ne vodi računa o tome da nadomjesti posječeno. Naime, oni u razvoju, budući da u šumama vide ekonomsku korist, nemilice sijeku, dok oni razvijeni kupuju. Izlaz iz takve situacije je potrajno ili održivo gospodarenje šumama, no to je ostvarivo jedino ukoliko razvijeni ne budu više kupovali ilegalno posječene trupce. Održivi razvoj koji vodi računa o okolišu zapravo je jedini mogući razvoj ukoliko želimo sačuvati Zemlji i njezinu biološku raznolikost za buduće generacije. A da se cijeli planet našao u ozbiljnoj nevolji, kao i tko je krivac za takvo stanje, Ujedinjeni su narodi bili svjesni još 1972. Naime, te je godine u Stockholmu održana Konferencija UN-a posvećena okolišu na kojoj je 5. lipnja usvojen Program zaštite okoliša UN-a (UNEP) što je temeljni dokument zaštite okoliša uopće. Upravo stoga se 5. lipnja diljem svijet obilježava kao Svjetski dan zaštite okoliša.

Dvadeset godina kasnije, 1992. održana je već povijesna Konferencija UN-a o okolišu i razvoju u Rio de Janeiru na kojoj je usvojeno pet dokumenata: Rio deklaracija o okolišu i razvoju, Agenda 21 (radni program za 21. stoljeće), Okvirna konvencija o klimatskim promjenama, Konvencija o biološkoj raznolikosti i Deklaracija o šumama. Ove nas godine očekuje Summit o održivom razvoju, popularno nazvan Rio+10, koji će se održati u Johannesburgu od 26. kolovoza do 4. rujna. Na tom skupu svjetskih državnika, za kojeg se predviđa da će biti najveći dosad ikada održan, svaka zemlja će pokazati kako je odradila domaću zadaću iz Rija. No, već sada sa sigurnošću možemo reći da je situacija od Rija naovamo, zapravo gora. Bez političke volje najrazvijenijih teško da se može naći izlaz. Tračak nade može pobuditi vijest da je zadnjeg dana mjeseca svibnja svih 15 zemalja Europske unije ratificiralo Protokol iz Kyota. Naime, taj Protokol predstavlja moćno oružje u borbi protiv klimatskih promjena budući se odnosi na smanjenje emisije stakleničkih plinova koji su glavni krivci za globalno zagrijavanje. Potpisan je u Kyotu još 1997. a industrijski najrazvijenije, koji su i najveći zagađivači, obvezuje na smanjenje emisije 6 stakleničkih plinova za prosječno 5% godišnje između 2008. i 2012. u odnosu na njihovu razinu od 1990. Inicijatori spomenutog Protokola, uz EU koja ga je tek sada ratificirala, da ironija bude veća, bile su i SAD, glavni svjetski auspuh. Nastavak priče svima je dobro poznat. 

Toxic Texan, kako ga neki vani nazivaju, George W. Bush posve je odbacio Protokol, budući bi njegova primjena, smatra on, imala neugodne posljedice po gospodarstvo SAD-a. To što ćemo svi mi, sa svim ostalim živim bićima na ovom zajedničkom planetu, trpjeti neugodne posljedice globalnog zagrijavanja, Busha, izgleda i nije previše briga. A upravo su SAD glavni svjetski zagađivač koji u ukupnom zagađenju atmosfere stakleničkim plinovima sudjeluje sa, po prilici, 30%. Da stvar bude gora, istog dana kada je EU ratificirala Protokol iz Kyota, američka administracija je objavila dokument u kojem po prvi put priznaju da će SAD u sljedećih dvadesetak godina emisiju stakleničkih plinova povećati za čak 43%. Tako izgleda održivi razvoj na američki način.

U Veneciji je pak od 23. do 26. svibnja održano 4. savjetovanje europskih biskupskih konferencija o okolišu na temu "Rad i odgovornost prema stvorenom - Održivi razvoj u novoj viziji rada". Skup je organiziralo Vijeće europskih biskupskih konferencija a na njemu su sudjelovali izaslanici 22 od 34 europske biskupske konferencije među kojima je bio i zagrebački nadbiskup Josip Bozanić, potpredsjednik Vijeća.