Prošle godine imenovan sam predstavnikom HBK za ekologiju. Budući da imam veći broj različitih zaduženja, osobno nisam pokretao nikakve inicijative na području zaštite okoliša. Također nitko me do sada nije pozivao na sudjelovanje u nekoj aktivnosti vezanoj uz ekologiju. Vi ste prvi koje zanima što Crkva u Hrvata poduzima na području zaštite okoliša. U stvari prvi u Hrvatskoj koje zanima to pitanje. Na savjetovanju Savjeta europskih biskupskih konferencija (CCEE) u Veneciji o problemima odgovornosti za okoliš ukratko sam prikazao koliko je u Hrvatskoj prisutna težnja za održivim razvojem i što Katolička Crkva u Republici Hrvatskoj poduzima na području zaštite okoliša. CCEE povezuje 34 biskupske konferencije u Europi. Biskupska konferencija okuplja biskupe na razini jedne države. Odgovornost za neka područje djelovanja Crkve biskupska konferencija povjerava svećenicima ili laicima. Tako sam kao predstavnik HBK sudjelovao od 23. do 26. svibnja na savjetovanju u Veneciji. CCEE povremeno organizira skupove o pojedinim važnim temama kako bi se izmijenila iskustva i pokretale zajedničke akcije na europskoj razini. Ovogodišnje savjetovanje u Veneciji već je četvrti skup predstavnika različitih biskupskih konferencija iz Europe koji su zaduženi za pitanja okoliša. Na skupu, koji je kao potpredsjednik CCEE otvorio zagrebački nadbiskup Josip Bozanić, imali smo prilike čuti što Katolička Crkva u pojedinim zemljama Europe poduzima glede zaštite okoliša i promocije svijesti o potrebi održivog razvoja. Tema tog savjetovanja bila je "Rad i održivi razvoj", dakle, pitanje kako organizirati rad u našim društvima ako želimo da razvoj Europe bude održiv. Pri tom se misli na razvoj koji je održiv pod svim vidovima - ekonomski, ekološki i socijalno. Svakako, rad spada u ovu ekonomsku dimenziju društva ali i u socijalnu. Radom, naime, čovjek stvara nova dobra i zarađuje za život, ali također ostvaruje svoje talente, te se razvija kao osoba. Ekološki gledano, radom čovjek može usavršavati i obogaćivati ovaj svijet nastavljajući Božje djelo stvaranja, a može i zauvijek uništiti neka Božja stvorenja, iscrpiti prirodna bogatstva i onečistiti kuću u kojoj živi.

Crkva u Švicarskoj organizirala je tečaj za sakristane kako bi ih naučili održavati crkvene objekte na način da štede energiju. Sakristani su upućeni kako mogu štedjeti energiju, a da se ipak župama omogući normalan rad. Uredi talijanske biskupske konferencije izdali su priručnik koji sažimlje stavove Katoličke Crkve o ekološkoj problematici. Tu su ukratko protumačeni važni događaji i pojmovi iz područja zaštite okoliša, doneseni su tekstovi koji se mogu koristiti u meditaciji, liturgiji i katehezi, izneseni su primjeri konkretnih akcija koje se poduzimaju, a mogu se naći i adrese na kojima se mogu dobiti daljnje informacije. Slovački biskupi izdali su pastoralnu poslanicu pod naslovom Kršćanski stil života i očuvanje stvorenoga, što je potaklo oblikovanje skupina koje se bave tim pitanjima po mnogim župama. Druga poslanica slovačkih biskupa o slavljenju nedjelje u medijima je kritizirana kao miješanje Crkve u svakodnevni život građana. Po ozbiljnosti promišljanje ekoloških pitanja i broju inicijativa na svim razinama Katolička Crkva u Njemačkoj vjerojatno je vodeća među mjesnim Crkvama u Europi. Postoje i brojne ekumenske inicijative koje Europska mreža kršćana za okoliš (ECEN) nastoji uskladiti. Ona je do sada uspjela elektronskim putem povezati razne kršćanske Crkve u skrbi za okoliš.

Ja sam kao primjer naveo Dane kruha. Naime, to je liturgija koja se slavi po župama i školama kao zahvalnost Bogu za darove zemlje, za sve darove prirode i time se, osobito kod djece i mladih, budi svijest o tome da smo ovisni o prirodi i da su svi ti prirodni darovi, u stvari, Božji dar. Mislim da je jako važno "od malih nogu" razvijati tu svijest o odgovornosti prema prirodi. Također, za kršćanina to znači zahvalnost Bogu za njegove darove.

Donijelo je čitav niz zaključaka. Cjeloviti tekst nalazi se na Internetu, na adresi www.ccee.ch. Zaključci ističu ulogu Crkve koja otkriva da u pozadini ekološke krize leži jedan krivi sustav vrijednosti. Vrijednost postaje potrošnja, materijalna dobra se stavljaju na prvo mjesto, što dovodi, kako do velikog iscrpljivanja prirodnih bogatstava, tako i do velikih socijalnih razlika, osobito razlika između siromašnih i bogatih zemalja, a dovodi se u pitanje i kvaliteta života budućih generacija. Ako budemo i nadalje bili ovako rastrošni, pitanje je što ćemo ostaviti budućim generacijama od sirovina i kakva će biti priroda koju ćemo im ostaviti, koliko će biti zagađena i uništena. Stoga Crkva tu vidi svoju ulogu, kao ona koja promovira određene moralne vrijednosti, da podržava sve one inicijative koje idu za tim da se stvara novi sustav vrijednosti i novi stilovi život koji odgovaraju tom sustavu vrijednosti. To znači da se ne stavljaju na prvo mjesto potrošnja i potrošački mentalitet, nego da se vrednuju i duhovna, socijalna i kulturalna dobra koja također bitno pridonose čovjekovu blagostanju. Pojam rada ne bi se smjelo ograničiti samo na zaposlenje, nego vrednovati i ostale oblike rada kao što su volonterstvo, rad u obitelji, sam svoj majstor i sl. Nadalje, podržava se razvoj obnovljivih izvora energije, ekološka poljoprivreda, turizam i transport koji su održivi, ne samo radi očuvanja prirode, nego i radi toga što te nove grane gospodarstva mogu stvoriti i toliko potrebna nova radna mjesta.

"Kršćani su pozvani, u Hrvatskoj kao i u svakom društvu, biti sol zemlje. To znači živjeti vrednote pravednosti, solidarnosti, poštovanja ljudske osobe i svih Božjih stvorenja bez čega nema održivog razvoja nijednoga ljudskog društva."

Crkva također ističe nedjelju kao dan počinka. Ne samo kao dan za vjernike, koji se tada mogu posvetiti molitvi i odlasku na misu, nego kao dan odmora za sve ljude, vrijeme u kojem se prikupljaju nove snage, te se budi kreativnost. Kreativnost oplemenjuje osobu, a ljudski rad čini kvalitetnijim, produktivnijim, uspješnijim. Potrebno je usklađeno vrijeme odmora za što veći broj osoba, kako bi se nedjeljom mogla okupiti cijela obitelj ili krug prijatelja. Postoji opasnost da se čitav ljudski život svede samo na rad. Čovjeku je potrebno vrijeme za druženje, za meditaciju, za jedan širi uvid u život.

Savjetovanja je donijelo nekoliko konkretnih prijedloga, kao što su:
- doseći do 2010. godine u industrijskim zemljama Europe razinu od 0,7 BDP-a izdvajanja za nerazvijene;
- ratificirati Protokol iz Kyota koji predviđa smanjenje ispuštanja plinova koji uzrokuju promjenu klime;
- proslaviti 1. rujna u kršćanskim Crkvama dan zahvalnosti Bogu za dar stvorenja kao što je to predložio carigradski patrijarha Bartolomej. U to vrijeme održavat će se u Johannesburgu Konferencija o održivom razvoju koju kršćani žele pratiti molitvom.

Sviđa mi se vaš list. Teme su raznovrsne i zanimljive, a poruke u skladu s kršćanskim vrednotama. Mlade koji čitaju vaš list pozivam da se ne daju zastrašiti trenutnim prilikama u Hrvatskoj koje mnogima izgledaju crne. Oni koji gledaju malo šire uočavaju mnoge šanse koje nam se nude. Jedno od najveći hrvatskih bogatstava je raznolika i očuvana prirodna sredina koja može postati jedan od temelja gospodarskog i općenito društvenog razvoja. Povijesni trenutak nam nudi veće tehničke mogućnosti i političku slobodu nego što su ih imale generacije naših predaka kroz stoljeća. Ono što nas koči u razvoju u prvom je redu naslijeđeni mentalitet koji ne odgovara sadašnjim prilikama. Reforme koje su nužne trebaju biti i dalekovidne, te voditi računa i o pitanjima koja trenutno ne izgledaju prioritetnima (npr. zaštita okoliša), kako razvoj ne bi opet išao ukrivo i našao se u slijepoj ulici. Kršćani su pozvani, u Hrvatskoj kao i u svakom društvu, biti sol zemlje. To znači živjeti vrednote pravednosti, solidarnosti, poštovanja ljudske osobe i svih Božjih stvorenja bez čega nema održivog razvoja nijednoga ljudskog društva.