Nevjerojatnom brzinom dojurio je lipanj, i u ritmu nogometne lopte odvukao na stranu većinu pokušaja studentske marljivosti. Ostalo je nešto slobodnog vremena u noćima, ali ni to nije dovoljno, osobito ako želite gledati većinu dodatnih emisija i reportaža posvećenih toj glavnoj stvari na svijetu. E, da, lipanj i srpanj, doba kada je najvažniji zadatak dobiti index (maturanti) ili prikupiti što veći broj potpisa s ocjenom (ostala studentarija). A sad na to sve još je sletjela i nogometna "bubamara"!

U silnoj brzini kod pripremanja ispita mnogi će se odlučiti za šalabahtere, odnosno mini podsjetnike na (ne)naučeno. Papirići moraju biti čuvani na hladnom i suhom mjestu, držani daleko od dohvata profesora, a studentu dostupni u svakom pogodnom trenutku. Osobi koja je sklona ovakvom načinu pokušaja rješavanja akademskih briga na ruke ide i tehnologija. Nije nikakav problem smanjiti ogromnu građu na najmanji mogući čitki format. I dok opisano "šalabahtarenje" potpomognuto novim dostignućima može biti simpatičan način za nadoknaditi izgubljeno, to se ne može reći i za još jednu metodu s novijim tehnologijama. Riječ je o odgovaranju (pismenom ili usmenom) uz pomoć mobitela. Studenti na liniji imaju nekoga dobro smještenoga i okruženog potrebnom literaturom koji im (ponekad i za novac) na uho šapuće neznane godine, događaje, formule i zakone. Da, "šalići" se pokraj navedenog trika doimaju kao bezazlena igra. Prvenstveno, uz te papiriće si sam, eventualno neki kolega-ica priskoči u pomoć, ali svi ste u istoj prostoriji, za razliku od trilera kojeg režira Gdin Mobitel. I niti je moralno, niti je etično tako nešto pokušavati. Na Pravnom fakultetu u Zagrebu uvedena je i posebna komisija koja se bavi takvim slučajevima. Imaju posla.

Osobe sklone varanju često se brane argumentima tipa "ne voli me profesor", kao da će ih zavoljeti nakon definicije prepisane od riječi do riječi (bolje reći preslušane). Ili, što je gore, nakon otkrivanja "bube" u uhu. Korijeni mobitel-ispita svakako su sadržani u tim ranim frustracijama. Inat zna povesti mladog čovjeka nekim krivim putem i on tada pomisli kako je bolje isprobati nešto dinamičnije od grijanja stolice. A loše se nikako ne može zamijeniti dobrim. Čudna je i hrabrost tako nešto pokušavati, ako se u ovom slučaju uopće može govoriti o Majci Hrabrosti. Svojevrsna je to pljuska ostalim kolegama i općenito ugledu institucije fakulteta. Pljuska ima jaču jeku što više sakrivaš, a manje rješavaš slučajeve onih koji su udijelili te pljuske.

A nove će generacije samo nadirati sa svojom informatičkom kulturom koja voli taj prefiks NE ispred kultura i čini nesretnima svakoga kome je na pameti ostvariti uspjeh bez "nelegalne" pomoći. Nije samo studentski svijet zaražen virusom mobitelomanijskih pokušaja, budući da i srednjoškolci odavno imaju te "telefončiće" u svojim džepovima, nadoplaćene račune i višak prijatelja u drugoj smjeni. Ponekad se pesimistima učini kako je zapravo manjak onih učenika i studenata koji su uzdaju samo u svoje pamćenje i znanje. Bez mogućnosti bilo kakvog "jokera" (a zaslužili su barem jednom "pitati publiku") odlaze na ispite koji budućnost znače. Sad, kakva je, takva je, budućnost je. I kako joj pristupiš, tako će ti i vratiti. Mislim, ukoliko zadržiš i najmanju razinu fer-borbe nemoj misliti kako će uspjeh izostati. Znam, učini se čovjeku utopističke ove riječi kad vidi kako neki praktički ni ne dođu na ispit, a ocjena im doleti u istu plavu knjižicu. Njihova savjest pripada njima (da, mislim i na profesora), a tebi ostaje ljepota prolaza. Ma koliko rokova trebalo proći.

I ma koliko se to činilo staromodnim i out na novopečenim ljestvicama globalizacijskih trendova. Jer, neke će vrijednosti ostati in i kada ne bude tih ljestvica.

Što smo se ono pitali - mobiteli kao pomoć na ispitima? Ne, hvala. Radije uštedite koju kunu (što za račun, što za ortaka) i spasite se nepotrebne bruke. Ne bojte se pročitanog, ne bojte se kazati ono što sigurno znate, potrebni ste ovom napaćenom globusu sa svim svojim znanjem i - poštenjem.

Želim Vam dugo i ugodno ljeto, što će reći - ostavite srpanj nasmiješenim kako bi se taj osmijeh s koljena na koljeno prenio i na rujan.

Tomislav Šovagović