Ponedjeljak ujutro je. Već se nalazite na svom radnom mjestu i spremni ste za nove izazove. Sjedate za računalo s mišlju da se uhvatite posla. Ali, prvo želite vidjeti je li vas tko od vaših poslovnih partnera kontaktirao putem e-maila. Zato provjeravate poštu klikajući na send/receive mail tipku i krv vam se lagano počinje smrzavati u žilama! Broj poruka koje stižu s vašeg servera nikako da se zaustavi nego vam već pokazuje brojku 50! Uz to, vidite da veličina cijelog downloada znatno premašuje 2 MB. Budući da ne poznajete većinu pošiljatelja, raspoloženje vam se mijenja i pitate se: Pa odakle su mi te poruke stigle? Čitajući poruke vidite da vam "brižljivi ljudi" nude "fantastične" zarade, sheme piramida (Amway), pa čak i besplatne kreditne kartice.

Većina korisnika kompjutera sigurno se našle u takvoj ili sličnoj situaciji neovisno o tome provjerava li mail na poslu ili doma. Dok internet nije bio tako popularan i većina nas nije ni marila za "onu čudnu stvar koja ima veze s nekim žicama", takvih pojava skoro i nije bilo. Ali danas je situacija sasvim drugačija, najviše zbog kapitalističkog razmišljanja da na svemu i od svega svatko može dobro zaraditi. Naravno, da je takav stav sam po sebi proturječan. No pustimo sad ustroj društva i vratimo se na naš spam.

Spam je poruka poslana na jednu ili više (tisuća) adresa bez unaprijed dobivenog dopuštenja osobe koja je/ih dobiva. Poruka može sadržavati ponudu za laku zaradu, kupnju nekog proizvoda po izuzetno povoljnoj cijeni pa čak i seksualni sadržaj.

Spam može imati mnogo oblika: e-mail spam, obična neželjena pisma/reklame primljene (čitaj, nasilno ugurane) u naš poštanski sandučić, osobna demonstracija nekog proizvoda (vrata do vrata spam!) te čak i telefonski spam.

U ovom kratkom članku pozabavit ćemo se internet spamom, ne samo zbog toga što ga svatko od nas dobiva, nego što je on poprimio nevjerojatne razmjere i proširio se svim e-mail adresama. S njime su se počele baviti vlade velikih država kao što su Amerika, Velika Britanija, Njemačka, Francuska, itd. Neke od njih su već postavile načelna pravila u odnosu prema tom problemu, dok druge, čak i znajući za problem, još uvijek se nisu službeno postavile. Nažalost takav primjer je i Hrvatska.

Često ga šalju velike kompanije koje prodaju sheme obogati-se-jako-brzo, multimarketinške sheme, reklamiraju pornografiju, ili mame čitatelja jeftinim proizvodima. One to rade zato što je e-mail puno jeftiniji način reklamiranja, nego slanje običnog pisma ili kataloga. Kompanija ne mora platiti za izradu reklamnog letka, niti za njegovo tiskanje, za kuverte i za poštanske markice. Takve kompanije se često služe prljavim trikovima kako bi dospjele do velikog broja e-mail adresa. Skupljaju ih s useneta koji je odlično mjesto za pronalaženje milijuna adresa. Također je sasvim moguće, a da ne kažem sigurno, da one kupuju CD-e sa puno e-mail adresa od ljudi čiji je glavni posao skupljanje istih po internetu.

Ovo pitanje razdvaja krajnje korisnike, koji dobivaju spam, i one koji ga šalju. Skoro svi primatelji ga ne žele primati, dok pošiljatelji i posrednici žele zaradu. Vint Cerf, "otac interneta", kako ga često zovu, odlučno izjavljuje: "Spam je bič elektronske pošte i useneta. On može ozbiljno spriječiti društvene usluge, a da ne spominjem njegov utjecaj na osobne e-mail sisteme. U biti, spameri oduzimaju financijska sredstva od dostavljača usluga bez njihove dozvole i bez nadoknade".

U Cerfovoj izjavi možemo vidjeti četiri glavna problema spama.

1) Povećavanje troškova. Slanje e-mail "smeća" se obavlja nevjerojatno brzo i jednostavno. Pomoću običnog modema, za sat vremena se može poslati na desetke tisuća poruka. To je samo jedna strana troška. Druga je kada se sve to smeće prebacuje s jednoga providera na drugoga. Samo da napomenemo da kad šaljemo e-mail, on prolazi kroz bar 3 do 10, a nekad i više, internet providera. Sve to ih košta puno novaca, badnwidtha (protok informacije) i vremena. Treća strana je netko tko sve to skida na svoje računalo. Na kraju se dođe do činjenice da su troškovi primatelja puno veći od spamerovih.

2) Prijevara. Spameri jako dobro znaju da većina ljudi ne žele primati spam poruke. Zbog toga se koriste raznim metodama kako bi natjerali primatelja da otvori mail. Tako će u polje Subject staviti naslov koji bez otvaranja poruke uopće ne daje do znanja da se radi o spamu.

3) Trošenje tuđih resursa. Već smo spomenuli da, kad spamer pošalje mail na milijun adresa, njegove poruke se primaju i prolaze kroz mnoge sisteme i/ili providere koje im pomažu da dođu do krajnjeg odredišta. A sve to opterećuje te sisteme. Metode koje spameri koriste kako bi se ogradili od nezakonitih radnji znaju biti i prljave. Vjerojatno ste čuli riječ forging (to forge), što znači krivotvorenje IP adrese s koje poruke dolaze. Ponekad se zna dogoditi da i nevini ljudi nastradaju, tj. da budu predstavljeni od strane spamera kao spameri.

Spameri će nastaviti nanositi štete sve dok troškovi njihovih nezakonitih radnji ne premaše troškove potrebne za održavanje i funkcioniranje raznih sistema uključenih u taj e-mail svijet. Najveća nada spamera, dok oni nastavljaju malo po malo okradati milijune ljudi, jest da će se malo nas buniti u obliku pisanja abuse službama, ili još više, da će netko tražiti njihov identitet. Djela spamera su čista krađa, krađa providera (bandwidth i novac) te krađa običnog korisnika (vrijeme, novac i neugodnosti).

4) Nasilno odguravanje obične pošte. Kad se pojavio faks i postao jedno od glavnih sredstava komunikacije, spam je dolazio u obliku fakseva o nekim proizvodima, ponajviše na Zapadu. Ista se stvar događa i sada. E-mail je sigurno postao najjeftinije sredstvo komunikacije i zato su ga mnoge firme i reklamne kompanije uzele kao metu napada. Najviše zbog niske cijene, e-mail će zasigurno jako dugo ostati na tom tronu komunikacija. Tim više jer se u e-mail postupno uvodi i digitalni potpis. Stoga možemo očekivati još žešći rat predstavnika obje strane e-maila.

Toni Hristov