Olujno nevrijeme i jake kiše ovog su kolovoza izazvale katastrofalne poplave diljem Europe i Azije, od Velike Britanije pa sve do Kine. Ovu potonju takve poplave pogađaju već četiri godine uzastopce a dosad su odnijele 4.000 ljudskih života. Samo ove godine od posljedica poplava u Kini je poginulo više od 900 osoba. Osim izgubljenih ljudskih života i ogromne materijalne štete, bujice su uništile i usjeve pa tako, primjerice u Sjevernoj Koreji, koju prirodne katastrofe prate od 1995. godine, gladuje, a kako stvari stoje, i dalje će gladovati, 22 milijuna ljudi. Indija je, pak, žrtva svojevrsnog paradoksa jer je veći dio zemlje pogođen sušom za razliku od istočnog i sjevernog dijela koje je poharalo nevrijeme. Afriku pogađa suša, ali je zato sa viškom vode imao problema Alžir, isto kao i Meksiko i Filipini. Čini li nam se to samo ili se nešto zbilja poremetilo?

Ukoliko znamo da je ovo do sada najtoplije ljeto u sjevernoj hemisferi, krivca za europske poplave, smatraju neki znanstvenici, prije svega treba tražiti u globalnom zagrijavanju atmosfere. A krivca za globalno zagrijavanje trebalo bi potražiti u ljudskom rodu. No, u mišljenju da je čovjek krivac za sve što je snašlo Plavi, a od sada možda i još plaviji planet, znanstvenici baš i nisu složni. Razloga za to ima više, od toga da je meteorologija, odnosno klimatologija relativno mlada znanost, pa sve do optužbi da iza nekih "stručnjaka" koji javno zastupaju stav da su klimatske promjene prirodan proces, stoji moćan lobi energetičara.

Prema postojećim klimatskim scenarijima koji su izradili stručnjaci, na području Hrvatske u sljedećih stotinjak godina možemo očekivati porast godišnjih i sezonskih vrijednosti temperatura zraka kao i količine oborine.

Bili mi krivci, odnosno sukrivci za takvo stanje ili ne, ipak ostaje činjenica da se klima sve više mijenja. A to dokazuje i ubrzano topljenje glečera, koji su se, čini se, ove godine topili više no ikad. Tako su i oni dali svoj obol poplavama koje su preplavile svijet. Naime, zbog toplije atmosfere otvorene vode jače i brže hlape, što opet izaziva češće i obilnije kiše, a kada se k tome u nabujala korita rijeka sjuri i voda nastala topljenjem vječnog leda s planina, događa se upravo ono što se ovog kolovoza i dogodilo. No, mijenjanje klime, osim ovakvih posljedica, za posljedicu ima i promjenu staništa. A promjena staništa u pitanje dovodi opstanak biljnih i životinjskih vrsta koje se na novonastale uvjete ne uspiju prilagoditi. Primjerice, zbog pregrijavanja mora u tropima je, i to samo u 1998., nestalo 16 posto koraljnih grebena.

Protokol iz Kyota svojevrsno je priznanje odgovornosti industrijaliziranih zemalja, no, pitanje je koliko će taj krhki instrument moći zaustaviti procese koji su već otpočeli, sve i kad bi se njegove odredbe dosljedno primjenjivale.

Osam najtoplijih godina otkad Zavod vrši mjerenja, Lijepoj našoj su se dogodila upravo u proteklom desetljeću. Što se oborina tiče, u prvih deset dana kolovoza ove godine na području Zagreba izmjerena je najveća količina oborina od 1861. otkad se uostalom mjerenja i vrše.

Iako je Lijepa naša ostala pošteđena poplava, i koraljni grebeni izumiru tamo negdje daleko, sve bi nas mogao zanimati podatak koji smo dobili od meteorologinje Lidije Srnec, stručne savjetnice u Odjelu za klimatološka istraživanja i primijenjenu klimatologiju Državnog hidrometeorološkog zavoda. Naime, osam najtoplijih godina otkad Zavod vrši mjerenja, Lijepoj našoj su se dogodila upravo u proteklom desetljeću. Što se oborina tiče, u prvih deset dana kolovoza ove godine na području Zagreba izmjerena je najveća količina oborina od 1861. otkad se uostalom mjerenja i vrše. A prema postojećim klimatskim scenarijima koji su izradili stručnjaci, na području Hrvatske u sljedećih stotinjak godina možemo očekivati porast godišnjih i sezonskih vrijednosti temperatura zraka kao i količine oborine. Tako do 2030. možemo očekivati porast srednje temperature između 0,8 i 1,1 a do kraja stoljeća između 4,2 i 5,6 Celzijevih stupnjeva. Klimatske su promjene stvarnost, a ovogodišnje poplave možda posljednje upozorenje koje nam je, baš kao i sudionicima UN-ovog Summita o održivom razvoju, ili Summita o Zemlji II, koji je održan u Johannesburgu od 26. kolovoza do 4. rujna, dao planet Zemlja.

Tihana Belužić

UN-ov Svjetski summit o održivom razvoju u Johannesburgu završio je usvajanjem Političke deklaracije kojom je 190 zemlja sudionica potvrdilo obveze iz ranije prihvaćenog Plana provedbe Agende 21, ključnog dokumenta dosad najvećeg skupa održanog u povijesti Ujedinjenih naroda.

Skup, koji je težio zacrtati planove za suzbijanje siromaštva i zaštitu okoliša, okupio je više od 100 šefova država ili vlada, te više od 21 tisuće delegata svjetskih vlada i parlamenata, međunarodnih institucija, nevladinih udruga, multinacionalnih korporacija i novinara.

Unatoč devetomjesečnim pregovorima na tri kontinenta, koji su prethodili summitu, te 10-dnevnome radu u Johannesburgu, tekst Plana akcije kojim se na 70 strana razrađuju ciljevi i rokovi za oživotvorenje planetarnog koncepta održivoga razvoja usuglašavao se do posljednjeg trenutka.

No usuglašavanje Političke deklaracije summita potrajalo je, međutim, satima nakon roka predviđenog za zatvaranje skupa, da bi se u konačnici prihvatio dokument koji sadrži samo 32 od početnih 69 članaka teksta u kojem se više ne spominje raniji poziv Opće skupštine UN-a za nadzor nacionalne provedbe sporazuma, već se potpisnici tek obvezuju "na zajedničko djelovanje".

Na zaključnoj plenarnoj sjednici u Johannesburgu predstavnici zemalja sudionica nadopunjavali su se u prigovorima slabostima Plana akcije, a predstavnik Sjedinjenih Država, čiji su diplomati presudno utjecali na konačni izgled Plana, podsjetio je okupljene da se radi o neobvezujućem dokumentu.

Glavni tajnik UN-a Kofi Annan konstatirao je da Johannesburg nije donio sve što se očekivalo ali je izrazio zadovoljstvo što je summit ponovno ukazao na važnost održivog razvoja i svijest o održanju ravnoteže između razvoja i zaštite okoliša.

Aktivisti organizacija za zaštitu okoliša izrazili su razočaranje usvojenim Planom akcije, ocijenivši da je zbog previše kompromisa izgubio oštrinu i fokusiranost kod najvažnijih pitanja.

U zajedničkom priopćenju Greenpeacea, World Wilde Fonda i Oxfama dodaje se da će johannesburški summit ostati zapamćen kao propuštena prigoda da se osigura energija za dvije milijarde ljudi na planetu koji nemaju pristupa energetskim mrežama, i kao neuspjeh da se pokrene revolucija obnovljive energije koja je potrebna da bi se zaštitila klima. Čelnik Oxfama za to je optužio političare koji su "u raskoraku sa svjetskim javnim mnijenjem".