Komplicirani filmofili traže komplicirane filmove. Jednostavni gledaju "Domestic disturbance": Triler grozno prevedenog naslova priča je o razdvojenoj obitelji. Frank (John Tavolta) i Susan (Teri Polo) razvedeni su nekoliko godina, od kad je i njihov sin problematičan, buntovan i izuzetno sklon laganju. No, oni nipošto nisu loši roditelji. Dapače, unatoč razdvojenosti brinu se oko Dannyja što je više moguće. No, problem laganja će neočekivano riješiti dolazak Ricka Burnesa u grad. On ne samo da je čovjek kojeg prati glas velikog dobrotvora, nego je i novi izabranik Susaninog srca pa se priprema vjenčanje. Kako se ono bliži kraju Danny ocu počinje pričati uznemirujuće priče o Ricku. Frank ne vjeruje do priče o ubojstvu kad počinje provjeravati. Slijed događaja isprva potvrđuje Dannyjevu priču da bi je kasnije negirao. Frank čini sve kako bi saznao istinu i vrati mir u sinov život.

Ocijenjen kao predvidljiv, ali fahovski kvalitetno odrađen novi film redatelja Harolda Beckera je nepretenciozan film solidne radnje, režije i glume (iako glumački potencijal nije iskorišten). U slučaju da odlaskom u kino volite biti svjedokom zabave ovo je idealan film za vas. Iako je mogao biti daleko bolji - nije. Ideja o otkrivanju istine između dječjih laži je odlična i obećavajuća, ali nedorađena. Jednako kao i psihološka napetost koja je iz filma prepunog klišeja trebala učiniti pravi triler. S druge strane, ako se navečer zateknete pred kinom željni opuštanja bit ćete potpuno zadovoljni.

Prijedlog: uživajte 89 minuta neopterećeni formulacijama i prohtjevima krutih kritičara. 

Woody Allen se vratio. Još jednom. Iako mu je 66 godina odlučio je (filmski) zavesti Helen Hunt. Opraštam mu jer njegovi povratci uvijek unesu veselje u moj filmski život. Ovaj put izigrava istražitelja osiguravajućeg društva. Tvrdi da je fantastičan i u to bezuspješno uvjerava novu stručnjakinju za učinkovitost u firmi. Nije da mu ne vjeruje, ali njegov glavni adut je hipnotička moć Jadea Scorpiona. C.W: Briggs (Allen) otkriva bilo kakvu prijevaru osiguranja tako što dozvoli da um prevaranta zavlada njegovim. Radnja filma se događa (naravno) u New Yorku 40-ih kad je vladala pomama za hipnozom. Vladao je tad i film-noir, a "Jade" je prava posveta atmosferi, izgledu i stereotipima tog filmskog razdoblja. Boje filma su izbijeljene pa se doima kao da ih niti nema. Film-noir u boji. Izgleda da je Woody napokon pronašao idealno rješenje za svoju dinamičnu melankoliju, pričljiv cinizam i romantičnu komediju. Krimi priča o pljački banke je zapravo posvećena ženama (kao i svaki Woodyjev film). Pretvorio ih je u idealizirane arhetipove noir doba - snažne i vamp izgleda imaju više osobina izgleda glumica noir filma, nego osobina likova koje su glumile.

Woodyjeve filmove ljudi obično ili vole ili ne vole. Ili su im super zanimljivi ili ih nikako ne podnose. Moja malenkost im se raduje kao malo dijete. Naime, i njegov loš film je bolji od većine američkih filmova. Što god radi, radi iskreno. Čak i smotano pojavljivanje na Oscaru je bilo iskreno. Izgledao je poput Eminema na ovogodišnjoj dodijeli MTV video music awards - totalno zbunjen. Ali dok je Eminem imao opravdanje jer je dobio glavnu nagradu, Woodyja bi izbezumilo i samo pojavljivanje na pozornici. On je nepopravljivi izopćenik Hollywooda kojeg cijene i oni koji ga ne podnose. On nije niti savršeno komercijalan Steven Spielberg niti genijalac braće Coen. Nevjerojatno neprivlačan odlučno glumi nepopravljive zavodnike, a cijela ljubavna priča stvarnog života je nestvarnija od radnje filmova. Većina ljudi ga niti ne pokušava shvatiti, ali tko god voli lijepe sitnice unutar velike zbrke, kome god je poznat osjećaj zaustavljanja vremena i mjesta poput filmskog slowmotiona i tko god je zbunjen, ali inteligentan (točnije, inteligentan, ali svejedno zbunjen) lako će prihvatiti Woodyjevu čudnu teoriju života. Kamera se s nekog oblaka spušta prema gradu, slučajno odabire prolaznika i priča njegovu priču.

("American beauty", naravno, znači vrtlog života, Amerika je prema tome vrtlog, a život je bezuvjetno lijep. Ili je riječ samo o čudnom prijevodu. Dobrom naslovu u oba slučaja, ali čudnom prijevodu.)

Prije dvije godine je došao u kina i na Oscaru pokupio pet kipića. Bila je to godina lijepih Oscara - lijepih u značenju zasluženih. Ako ne znate radnju, pa… samo ću reći da je to uvid izbliza u zbilju američke srednje klase. Simpatičan, iznenađujući, zahtjevan, ali ne i zamršen ili nedorečen film. Lijep, definitivno lijep. Čula sam kako ga nazivaju dirljivim. Hm, to je poput završetka lektire: "Ova knjiga me se dojmila." Dirljivo je ako ne razumijete što je lijepo u tom filmu, a DVD izdanje je idealna prilika da si objasnite sitnice koje moguće niste razumjeli. Tu su komentari redatelja Sama Mendose i scenariste Alana Balla, kao i dijelovi knjige snimanja redatelja i direktora fotografije (kamermana). 

Film je malko stariji, nastao je 1996. godine. Tom Cruise je glavni glumac. Zanemarimo to, pretpostavimo da i nije tako loš. Ili ga je Cameron Crowe uspio promijeniti? Kako god bilo, film je odličan. Kao i Rene Zelwegger (proslavljena Bridget Jones). Priča: tipični sportski manager, spreman na gotovo sve kako bi dobio najbolje ugovore za svoje igrače i lijepu proviziju, doživljava promjenu ili buđenje savjesti. Kako se mijenja, kako ostaje pri svojoj promjeni, novac i igrači odlaze. Ostaje mu nogometaš egomanijak.

Izvući sebe, obitelj, klijenta i savjest - moguće ili ne? Zanimljiva kombinacija uspjeha i neuspjeha izaziva dirljivu priču koja ipak nije niti trivijalizirana niti bljutava, kakvo je inače sve dirljivo na filmu. Toplina unutarnjeg izjedanja toliko preplavi gledatelja pa se zaboravi na taštinu glavnog glumca i poneki redateljski fijasko. Međutim, "Jerry" krije u sebi potencijal čija se neiskorištenost osjeti nakon paljenja svijetla u kinu (u DVD slučaju klikanja na stop tiku). I to je nedostatak koji dijeli ovaj film od nezaboravljivog remek djela. 

Prije ljeta je došao u naša kina, medijski malo prenapuhan, a u Americi apsolutno proslavljen (sjetimo se Oscara). Ne sasvim nezasluženo. Priča o crnoj Americi i njezinim bandama je uzdrmala javnost, naročito jer se film snimao na originalnim lokacijama u Los Angelesu. Što znače originalne lokacije i koje su to bande, može se pogledati u dodatnim sitnicama na DVD izdanju, pa ga iskreno preporučam. Također tu su i izbačene scene (koje se nitko, nikad u Hrvatskoj ne potrudi prevesti!). Dan obuke obuhvaća 24 burna sata mladog budućeg detektiva u odjelu narkotika (Ethana Hawka) koji je prvi dan sa starijim kolegom (Danzelom Washingtonom) na upoznavanju radnog mjesta. Zvuči dosadno. Ali ured je auto, a pravila se mijenjaju iz sata u sat, iz minute u minutu. Tko povlači konce, tko je zaista pozitivan, a tko nije… Zanimljiva pitanja i još zanimljiviji odgovori. Najbolji od svih je onaj koji sve gledatelje stavlja u osobe sklone stereotipima i ne razmišljanju, sklone poistovjećivanju medijske pompe i zbilje, sklone stavljanju ljudi u tabele i sklone iskrivljivanju stvarnosti u želji da ispadnemo što bolji, što savršeniji prema ostatku svijeta.

"Trainig day" je dobra definicija nepodnošljivosti i nerazumijevanja. Malo isforsirana, ali prilično iskrena i uvjerljiva. Potražite ju i pogledajte.

Viktorija Sabolić