Nakon lijepoga ljeta i laganih tema, evo nam opet sumorne jeseni i još tmurnijih medijskih sadržaja. Ne da ja baš namjerno želim tematski biti solidaran sa stablima i s njihovim odumiranjem i otpadanjem lišća, nego događaji i pojave u društvu sami kao da nameću sadržaje o kojima valja pisati.

Početak i sredinu mjeseca rujna kod nas uglavnom karakteriziraju medijski popraćene pojave vezane uz novi početak rada osnovnih i srednjih škola. Puno se piše i izvješćuje o problemima na koje nailaze djeca i roditelji, a premalo je riječi o značenju školstva i o njegovim najpozitivnijim ciljevima. Tako se često u medijima govori o padu nataliteta i o sve manjem broju djece u prvim razredima, o skupim i nekvalitetnim udžbenicima, o djeci koja su stradala u prometu, o tome mogu li i trebaju li romska i hrvatska djeca ići u iste razrede itd. U rujnu svi kao da se odjednom probude iz dubokoga ljetnoga sna i ponovno počinju govoriti, raspravljati i pisati o problemima koji se iz godine u godinu ponavljaju, a nikako da ih netko riješi - ili bar da pokuša. To bi svakako bila puno zanimljivija tema za pisanje, ali medijima tu materijala uvijek nedostaje.

Za razliku od nas, javnost SAD-a početkom i sredinom rujna zaokupljena je drugim i drugačijim temama i problemima. O jednoj od njih nadugo se i naširoko govori ne samo u američkim medijima, nego i u našima. Naime, 11. rujna godišnjica je suludoga (samo)ubilačkog terorističkog napada na nekoliko objekata u Americi. Otmica civilnih zrakoplova, rušenje nekoliko zgrada te pogibija više od 3.000 osoba, sama po sebi dovoljno govori o besmislenosti tog terorističkog čina i zaslužuje svaku osudu.

Uz temu napada na SAD vezane su i sve već višemjesečne rasprave o potrebi žestoke i otvorene borbe protiv globalnoga terorizma. U nedavnom savezničkom ratu protiv Afganistana terorizam je bio crvena nit koju su i svi mediji morali pomno slijediti. I najnoviji planovi napada na Irak za cilj i opravdanje uzimaju upravo borbu protiv svjetske terorističke prijetnje koju predstavlja Saddam Husein. Svi američki uredi za odnose s javnošću složni su u nastojanjima da se svaki plan i svaki cilj napada dobro dovede u vezu s nedavnim napadima na SAD i s terorizmom. A za borbu protiv takve svjetske opasnosti dopuštena su sva sredstva.

Ne želim se ovdje baviti nagađanjima kada će započeti napad na Irak ili koje će vrste bombi Amerikanci upotrijebiti protiv svojih i navodno svjetskih neprijatelja, ali onim što je već izravna posljedica tih ratnih planova i pohoda svakako se želim pozabaviti. Naime, otkako je izveden napad na SAD svijet se uvelike promijenio. Ne nužno na bolje, iako mnogi govore o većoj solidarnosti među Amerikancima. Čini se ipak da se neke druge promjene još više osjećaju, ali ne samo u Americi. Ljudi su postali oprezniji, mnogi su ustrašeni pa opasnost i terorizam vide i ondje gdje ga doista nema. Tako su već na sam dan napada mnoge osobe porijeklom iz arapskog svijeta postale žrtvama predrasuda i agresivnosti protiv još neidentificiranih terorista. Mnogi su doživjeli različita šikaniranja i povrede osnovnih ljudskih prava. Takav suludi lov na vještice nastavljen je mjesecima nakon napada, uvijek ponovno raspirivan medijskim senzacionalizmom i željom da mediji budu bolja njuškala od uvježbanih agenata svjetskih tajnih službi.

Kada je ratno stanje u tijeku, kao ovo sada, onda je obično sve dopušteno - ali samo onima koji taj rat vode i koji diktiraju njegova pravila. Tako ništa ne čude prestroge kontrole i doslovni pretresi putnika koji su se, ionako već teška srca i uglavnom iz nužde, odlučili ponovno letjeti zrakoplovom. U svrhu praćenja tko se sve kreće po aerodromskim zgradama, ugrađene su brojne kamere za video-nadzor putnika. Kada ni to nije bilo dovoljno pristupilo se praćenju javnih gradskih središta, važnijih zgrada, (vele)trgovina, prometnica, tunela, vijadukata i svega onoga što bi eventualno moglo postati novom metom nekoga budućeg terorističkog napada. Tajne službe otišle su dotle, a budžeti i ovlasti su im u međuvremenu porasli do neograničenosti, da ih više uopće ne zanima je li praćenje i nadgledanje kršenje nečijih ljudskih prava - prije svega prava na privatnost. Ni to nije bilo dovoljno, jer su rezultati u odnosu na uložena sredstva ostali i dalje veoma oskudni, pa se prišlo još boljem iskorištavanju interneta kao središta virtualnog okupljanja različitih osoba.

Paranoja u trenucima neizvjesnosti i bespredmetnog straha nema granica, ili se i iza nje skrivaju neki ekonomski i politički ciljevi. Svejedno, u takvim okolnostima zdravo za gotovo uzima se to da dobar cilj opravdava sva raspoloživa sredstva. Uz već odavno poznate internetske programe za pretraživanje riječi koje su antiterorističkim agencijama zanimljive kao informacije koje treba dalje i dublje proučavati, američke vladine agencije nedavno su razvile sustav pod nazivom TIPS (Terrorism Information Prevention System), čiji je cilj omogućiti građanima da na internetskim stranicama ili na besplatnom broju telefona prijave svakoga koga smatraju mogućim teroristom ili osobom koja je povezana s prošlim ili budućim terorističkim akcijama. Korisnik takvih, je li potrebno uopće napominjati, neprovjerenih i anonimnih prijava, za sada je FBI, ali još nije određeno hoće li sadržaji tih dojava ostati dostupni isključivo njima. Još se ne zna ni to gdje će se i koliko dugo čuvati tako prikupljene informacije i je li zajamčena nedostupnost istih onima koji bi ih mogli zloupotrijebiti. Razloga za ovakvu zabrinutost svakako ima kada je poznato da se na besplatni broj, na kojemu se mogu dobiti informacije o programu TIPS, javljaju članovi redakcije emisije "America's Most Wanted" televizijske mreže Fox, koji objašnjavaju da je projekt u nastajanju i da je FBI njima prepustio primanje telefonskih poziva dok se ne oformi novi centar u FBI-u. Otkud tako očita i javna i za novinarstvo sramotna sprega tajnih (špijunskih) službi i medija? I na to je valjda odgovor da je u ratu sve moguće i sve dopušteno.

U suradnji s CIA-om nedavno je osnovana agencija DARPA (Defense Advanced Research Projects Agency) čiji je sustav TIA (Total Information Awerness) odmah pobudio žestoke kritike udruga kojima je stalo do zaštite privatnosti običnih građana. Najsmjeliji kritičari tog sustava govore kako bi se uskoro moglo dogoditi da se počnu ostvarivati najgori sadržaji futurističkih filmova u kojima vas kompjuterskih i video-sustavi na svakom javnom mjestu ili u trgovini odmah prepoznaju i pozdravljaju, nudeći vam informacije o onome što oni već odavno znaju da vas zanima. TIA sustav imao bi za cilj pratiti sve javne postupke građana i na taj način predviđati njihove moguće buduće postupke, pa tako i eventualne terorističke napade. Kritičari tog sustava praćenja pak tvrde da će on moći špijunirati samo obične ljude koji su, valjda s pravom, protivnici sustava ili režima, a da do pravih terorista i do njihovih prijetnji nikada neće doći.