Davno sam čuo i zauvijek zapamtio da dobro nauči onaj tko dobro razluči. Stoga, došavši sa svoga rodnog otoka Hvara studirati u Zagreb, nastojao sam odvojiti bitno od nebitnoga, trajno od prolaznoga i ono što daje život od onoga što mrtvi.

Tek u traumi su mi, onako krvavom i slomljenom, rekli da Ilija lako plane i da moram dobro paziti što pred njim govorim. Od tog dana sam dobro pazio da se uopće ne nađem pred njim, a ako je naše druženje bilo neizbježno onda sam šutio.

Iliju sam kasnije susreo tek devetog rujna. Upamtio sam datum jer je (ironično!) tog dana bila godišnjica bitke na Krbavskom polju. Prišao mi je i ispričao se pojasnivši da je inače miran i samozatajan tip, ali da se jednostavno ne može suzdržati od fizičkog obračuna kad netko govori gluposti. Gurnuo sam oveći komad quiche tourangellea u usta da ne bih morao govoriti i potom odmahnuo rukom (kao: Nije to ništa!), slegnuo ramenima nasmiješivši se blesavo bezazleno (kao: Ma, to se može svakome dogoditi!) i zakolutao očima visoko podignutih obrva (pitajući se i sam što mi to znači). Ilija je inzistirao da me počasti pićem u znak isprike i, budući da se nisam usudio odbiti, otišli smo do najbližega šanka.

Do nas su sjedili dvojica muškaraca i razgovarali. Ilija i ja smo također sjedili. On je govorio, a ja sam jeo quiche tourangelle. Kad je načas zašutio čuli smo ono što se razgovaralo sa strane. Muškarci su govorili:

- Kod mene u školi je jedna trećašica ostala trudna. Ne razumijem kako joj se to moglo dogoditi! I odlučila je zadržati dijete. Što će s djetetom? Hoće li završiti školu? Kakva joj je budućnost? Samo si komplicira život. Prokockala je školovanje, udaju, karijeru. Možeš misliti - još nije ni punoljetna, a već će postati majka. Sramota! Prostakuša pokvarena.

Kao gromom ošinut Ilija ustane i upita muškarca:

Jesi li ti kršćanin?

Kad je ovaj odgovorio da je kršćanin Ilija mu dade pljusku koja je tako odzvonila da su prolaznici počeli navijati satove misleći da se čuje podnevni top. A onda, prije nego li je itko došao sebi i uspio bilo što učiniti, Ilija u jednom dahu izreče svoj monolog.

Veliš da si kršćanin - reče najprije muškarcu - a govoriš takve gluposti. Ne znaš li koliko srednjoškolaca stupa u spolne odnose? Pitam te, ako se nad tim zgražaš, što činiš da ih prosvijetliš i spasiš od nečega što vi kršćani smatrate da je zlo? Nažalost, ni ti ni mnogi samozvani kršćani licemjerno ne činite ništa, nego se još, okruženi svojim zidom, pravite da ne vidite zlo oko sebe. Sve oko nas je toliko ispunjeno agresivnom erotikom, prikazivala se ona asocijativno ili eksplicitno, tako da nije ni čudo da djeca, zbunjena bujanjem vlastitoga tijela, a nemajući kriterije po kojima bi živjeli svoju spolnost, hedonistički pristupaju seksualnim užicima. Promotrite televizijske programe, reklame, popularne popijevke, viceve, obične razgovore i naći ćete mnoštvo nedvosmislenih poticaja na ono što smatrate pokvarenim prostaklukom. Druga stvar, - reče Ilija napokon uzevši malo zraka - tipična za ovakve razgovore je smetanje s uma činjenice da ta dotična djevojka očito nije začela sama. No, otac djeteta se ne spominje, njega se ne smatra pokvarenim i bezobraznim, ali ona je prostakuša. Ona je kriva. I to samo zato jer je ona ostala u drugom stanju, a na njegovom tijelu nema očitih promjena. Sram vas i stid bilo.

To rekavši, Ilija potkrijepi svoj stav pljuskama i šakama. A onda nastavi:

Najtragičniji od svega je zapravo utisak koji ostavljaju vaše riječi po kojima se jasno dade zaključiti da se vi ne zgražate toliko nad činjenicom da su ta djevojka i otac njenoga djeteta napravili grijeh, nego da vam stvara problem njena odluka da rodi začeto dijete. Da je, kao nažalost mnoge njene vršnjakinje, shvativši da je ostala trudna, odlučila napraviti pobačaj i ubiti začeto dijete, nitko je ne bi nazvao pokvarenom prostakušom, nego bi život tekao dalje. To što su ta djevojka i otac njenog djeteta ubijenog prije rođenja napravili najmanje dva velika grijeha kao da nikoga nije briga. Ona je naizgled fina i pristojna djevojka. S druge pak strane imate ovu djevojku koje je odlučila, kako kažeš, zadržati dijete, i odmah se prestaje smatrati finom i pristojnom djevojkom. A posljedica te odluke, odluke koju vi kršćani smatrate ispravnom, nažalost je kompliciranje daljnjega života. I to ne zato što je problem ako netko tko je sposoban roditi dijete to dijete i rodi u veoma mladoj dobi, nego zato jer su oni koji se nazivaju kršćanima nesposobni s radošću prihvatiti od Boga darovani život, bez obzira na uvjete u kojima je taj život nastao, i pomoći mladoj i zbunjenoj majci da, nakon što je već napravila jednu glupost, ne učini i još jednu, koja bi bila puno pogubnija. I, Bože mili, kamo ide ovaj svijet ako kršćani bezprigovorno prihvaćaju ponašanje koje je u potpunoj suprotnosti s kršćanstvom, a stavljaju na stup srama one koji, unatoč svemu, žele živjeti po načelima Evanđelja?

Ne očekujući odgovor na ovo pitanje Ilija prijeđe na djela apostolska. Skine jaknu, ostade u majici (s biblijskim citatom Izr 20,30 na leđima!) i pretuče rečenu gospodu.

Kad je hitna pomoć odvela nastradale Ilija se okrene prema meni (jer sam se oduzeo i nisam uspio pobjeći), pogleda me (tako da mi je cirkulacija ne trenutak prestala) i reče:

Cijelo vrijeme si tu i uopće ne reagiraš?

Srećom, za ovakve neugodne situacije sam imao spremljen univerzalni odgovor koji je do sada redovito bio uspješan:

Ea!

Ne reagiraš - zaključi Ilija. Zatim upita ono čega sam se bojao - Jesi li ti kršćanin?