Danima je Lilin anđeo tražio "Elucidarium" Honoriusa Augustodumensisa. Iako je napamet znao sva četiri poglavlja o anđelima stalno se vraćao toj knjizi. Čitao je istodobno desetke knjiga, ostavljao ih na raznim stranama neba i zemlje, zaboravljajući gdje je koja. Moglo bi se reći da nije baš bio uzor savršenstva kakvim se anđeli smatraju i to ne samo zbog svoje zaboravljivosti. Pročitao je sve knjige o anđelima ikad napisane i tim više bio svjestan svojih nedostataka. Silno su ga uveseljavale predodžbe romantičarskih pjesnika: nikako sebe nije mogao zamisliti kao nekog trapavog pingvina nesposobnog za let. Ljutio se na onog Francuza, od kojeg je sve i počelo. Zbog njegova racionalizma, uf, nema više anđela u životima ljudi. Beskorisna nebeska bića, možda tek unutarnji glas savjesti - to su danas anđeli. Ili tek kičasta figurica u liku debeljuškastog krilatog anđelčića. I sve to zahvaljujući tom pametnjakoviću Descartesu.

Sve je to naš anđeo čitao u knjigama a onda, na žalost i sam spoznao na vlastitim krilima. Ostao je, naime, bez one koju je morao čuvati od svakog zla i dovesti do rajskih vrata. Ostao je bez svoje Lili i postao beskoristan anđeo čuvar. Više od 10 godina pazio ju je besprijekorno, ništa loše nije joj se moglo dogoditi. Danju je bdio nad njom a noću čitao knjige. Zaista, bio je vrlo odgovoran anđeo čuvar. I bijaše tako sve do njene trinaeste godine kada je naletio na jednog neobičnog pjesnika - Rainer Mariu Rilkea. Od onda se sve promijenilo. U zapretenim njegovim simbolima otkriva misao koja kaže da se čovjek mora ponekad suprotstaviti anđelu kako bi u toj borbi doživio vlastitu preobrazbu u duhovno, nebesko biće. Odmah se s tim složio. Tek mnogo godina kasnije spoznat će istinu o velikoj prevari crnih anđela.

Smislio je plan i razradio taktiku. Za početak, svojoj Lili daje puno slobodnog prostora. On bi tada odlazio na kratka nebeska putovanja i zaboravljao na nju. Pohodio bi Serafine i izdaleka ih zadivljeno promatrao uronjene u presveto Trojstvo. Znao je doći tako blizu Božjem prijestolju i nebeskomodrim Kerubinima, da je upravo čuo plamen njihovih gorućih mačeva. Vraćao se potom na zemlju i zakratko opet odlazio. Činio je to u najboljoj namjeri očekujući da Lili primijeti njegovo odsustvo, da se pobuni i doživi već jednom tu preobrazbu. Nimalo svjestan svojih zabluda bio je ponosan na svoj plan. Nije mu bilo jasno da Lili uopće ne zna za njega. Čak nije ni vjerovala da anđeli postoje.

Bile su to teške godine za Lili. Vrijeme odrastanja, vrijeme borbi. Ona protiv cijelog svijeta. Nestašna djevojčica neprimjetno se preobražavala u divlju i opasnu djevojku. Nitko u njoj nije prepoznao tek preplašeno i izgubljeno stvorenje. Njen kratkovidni anđeo čuvar vratio se jednog dana s nekog nebeskog izleta i bolno jeknuo kad je shvatio da nema njegove Lili. Je li moguće da je izgubio svoje zemaljsko biće? Da ju ne može nigdje naći? Nakon brojnih, uzaludnih potraga, bi mu jasno da se u tom beskraju izgubio zapravo on. Prevarili su ga zli anđeli. A lijepo su ga upozoravala iskusnija braća: "Pazi se, Crni anđeli imaju nezamislive zamisli i nepredvidljive tehnike", govorili su a on ih nije slušao. "Iako možda nisam savršen, imam i ja genijalne ideje. Ne mogu me prevariti. Osim toga, toliko sam knjiga pročitao da znam sve njihove metode i trikove," samouvjereno bi odgovarao. Na kraju su ga prevarili upravo knjigom.

Hoće li ikada naći svoju Lili? Tražio ju je po cijelom svijetu i ništa. Ona je bez svog anđela čuvara krenula krivim smjerom i pogrešnim stazama pa se nije čuditi što ju nije mogao naći. Pomoć u drugih anđela nije htio tražiti, sramio se, morao bi priznati da nije dorastao povjerenom mu zadatku. Njegova su braća, naravno, sve znala ali pustili su ga da malo pati, dobro će mu doći. Nisu mu u početku htjeli pomoći ni Jehudiel, ni Barahiel ni Uriel, ni Rafael. Ali u trenutku njegova najvećeg očajanja utješili su ga: "Kad bude vrijeme naći ćeš ju, Gospodin će se za to pobrinuti, ništa ne brini". Ovaj put im je vjerovao. Smirio se.

Nada mu je iz dana u dan rasla. Osjećao je da će uskoro opet gledati Božje lice. Vrijeme je provodio manje u potragama a više u čitanju. I to ne samo knjiga, koje je čitao vrlo selektivno, nego i raznih časopisa. Uz njih se odmarao. Opuštale su ga i prekrasne slike anđela u njegovoj omiljenoj enciklopediji religije. Tražio je, dakle, Honoriusa Augustodumensisa i naišao na jedan katolički časopis. Znalo je unutra biti dobrih priča. Naslov "Spretna Lili" ništa mu nije govorio ali kad je došao do kraja priče zadrhtao je iznutra i izvana: "Kao što vidiš, Spretna Lili nije više ni tako mala ni tako dobra. Ali, ne brini. Naći ćeš ju u Požegi. Ćelija br. 11, prvi krevet do vrata".

Hej, je li to moguće? Poruka za njega? Samo tako, u "Pogledu"? Nije mogao vjerovati da se to njemu događa ali brzo se sabrao. Bogu hvala, pomisli, još ima ljudi koji vjeruju u anđele i odleti put požeškog zatvora.

U sljedećem broju " Sretan završetak" 

Vesna Ana Marija Živko