Praćeno kišom ljeto postade prošlost i evo ti već rujna, i tako svake godine. S dobrim ili lošim vremenom, svejedno, ali svakako - prebrzo. Odškrinule su svoja vrata drugog rujna i studentske učionice, mada je, nažalost, to prilično kasni datum za početak učenja. Naravno, nešto malo se učilo i na moru (mo’š mislit!)…

Iako u stisci s vremenom i ispitima, studenti se nerijetko odlučuju zaraditi pokoju kunu, pomalo riskirajući neispunjenje zadanih im obveza. Posebno je to mač s tri oštrice baš u ovom mjesecu, jer, uvijek postoji barem jedan ispit za očistiti godinu, ako su već vrijedni osigurali uvjet za mirnu kolekciju jesen-zima. Doista, poput blještavih neonskih reklama mame oglasi za posao, zovu studentsku čeljad na privremeni rad u svrhu ostvarivanja solidnog džeparca. Budući nezaposleni građani s diplomom ponekad i dvoje prijaviti li se ili ne za neki posao, s obzirom na (ne)izbjegnuti fakultetski zov.

Na internet stranicama vezanim uz studentske teme nalazimo tako poslovne ponude u kojima se cijene po satu kreću od osam do dvadesetipo kuna. Prema uvidu u aktualnu ponudu (početkom rujna) najslabije plaćeni su poslovi prodaje putem telefona, zatim tzv. unapređivanje prodaje, dočim su najunosniji fizikalni rad i administrativno-računovodstveni poslovi. Nekakva platna zlatna sredina postiže se u radu na blagajnama ili konobarenju (ne računajući napojnice), uvijek potrebnim zanimanjima.

Uglavnom, ponuda ne nedostaje, a na studentu je donijeti odluku. Odluku u suradnji sa svojim kalendarčićem, odluku u suradnji sa savjesnim organiziranjem dana u tjednu, (u)koliko je to moguće.

Prevari čovjeka zarada na brzaka (ne kažem da je lagana), pa kratkoročni izlet postane (s)trka na duge staze. Može doći do izostanaka s predavanja, neupućenosti u profesorska lica, promaše se dani kada isti dijele potpise (“pa di baš danas, kad radim popodne ?”), i kolo nema kraja. Dogodi se da se slučajnom prolazniku sa strane učini kako je fakultet pao za nekoliko mjesta na top ljestvici, i tako iz tjedna u tjedan. Život u gradu nije jeftin, troškova nikad dosta, kad je čovjek taman na rubu povjerovati u bolje sutra, evo ti novog poskupljenja i evo opet - lošijeg jučer. Iako student ne može platiti, koliko toga Vlada može odlučiti poskupiti, ipak, ne bi trebalo u poslove uletavati “jagodama u grlo”, jer ponekad veći trošak može biti neispunjavanje nečega što će kad tad doći na naplatu (čitaj: na pismeni ili usmeni).

Dogode se tako slučajevi da pojedinci ostanu dugi niz godina raditi neki posao s fakultetskim statusom jednakim kao i prvog radnog dana. Velik je to korak ka zaradi, ali malen prema diplomi (reče Neil Armstrong i zauvijek ostade brucoš na prometnom fakultetu u Houstonu). Već uhodani i rutinizirani djelatnici (nekada poznati pod statusom student), prihvatili su svoje poslove kao “way of life”, teško se odlučuju promijeniti i put do firme; više nemaju vremena za prijatelje, a kamoli za ispite.

A jednog su jutra i oni krenuli na uvodno predavanje i više-manje bili dobri “đaci” sve dok šef nije povećao dnevnu normu očekivanih uradaka. Nove sheme ugušile su obećanja o učenju, uspješnost povratka knjizi, nažalost, ne mjeri se riječima, već brojem profesorskih potpisa u indeksu.

Ukoliko u dotičnim slučajevima tinja i najmanji tračak volje završiti započeto poželjno je napustiti radnu jedinicu (bolovanje-godišnji) i posvetiti se onome što zna kopkati u besanim noćima. Ili su to ipak noći u kojima snovi dohvate željeno.

Godine nekada pritisnu čovjeka kao kilogrami. I zato bi trebalo barem ove “krizne” mjesece (rujan, veljača, lipanj, srpanj) ostaviti samo za učenje. Za kavu će se naći koji “medo” i “tuna”, a sve ostalo, ako ste se baš odlučili raditi, nadoknadit ćete do mirovine. Bilo kako bilo, zvuči kao neka američka “brzohrana” parola, ali, nikada nije kasno. Za bilo što. Neka ne bude problem odlučiti se vratiti studentskom svijetu ili napustiti fakultet poradi povoljne poslovne ponude. Sporo, ali dostižno suočavanje s posljedicama natjerat će kad tad svakoga da promisli i odluči o nastavku karijere.

Tomislav Šovagović