Ukoračao je u trgovinu mješovite robe, prišao prodavačici, te pomalo uplašeno upitao:

- Oprostite, smijem li vas zamoliti za jednu uslugicu?

- Hmm… Recite, mladiću, kako bih vam mogla pomoći?! - iznenađeno je protupitanjem uzvratila sredovječna gospođa, jedina zaposlena u svojoj široj obitelji!

- Pa, znate…, siromašni sam student, a danas je prvi u mjesecu, stan i režije trebam platiti, pa ako bi mi mogli posuditi 1200 kuna do petka, vi ili gazda..., vratit ću vam, obećajem! - ruke su mu drhtale kao da je sjeo za kormilo svemirske letjelice.

- Ha-ha, pa vi se, mladi gospon, sigurno zezate, ali…, NEMA PROBLEMA, kad ste tak' fino ljubazni, ne mogu vam ne pomoći…

Ne, ovo nije dijalog iz scenarija za novu humorističnu seriju domaće proizvodnje, ovo je pokušaj rekonstrukcije onog što NIJE napravio osječki student elektrotehnike prilikom ulaska u četiri trgovačke radnje grada na Dravi u travnju aktualne godine. Dotični mladac je, naime, nedavno osuđen na dvije godine zatvora zbog razbojstava počinjenih na neopisani način. Vijest ne bi bila toliko neobična da motiv nije upravo onaj iz gorespomenutog dijaloga - jedan student, sav u nemogućnosti platiti troškove stanovanja odlučio se za nepopularni potez, koristeći hladno oružje kao najjači argument. Prije izricanja presude ispričao se svima i poželio oštećenicima nadoknaditi štetu. Taj možda budući inženjer elektrotehnike zaista je na originalan način pokušao motivirati svoje prijestupe, u kojima srećom nitko nije ozlijeđen.

A možda bi sve bilo drugačije da je pokušao ići linijom manjeg otpora… Ipak, možda bi ga u tom slučaju odgovorni otpremili na dvomjesečni boravak u ustanovu za duševne bolesnike. Ovako se Elektrotehničar s Nožem nije pokazao nimalo ludim; sljedeća 24 mjeseca stan i režije plaćat će država. Treba uzeti i u obzir kako je tri godine najmanja kazna predviđena zakonom za učinjeni prekršaj, a studentu je minimum spušten ispod minimuma. Moguće samo u određenim okolnostima i na određenim prostorima. Dakle, dečko je računao ovako: ne treba se brinuti oko smještaja i hrane, "samica" pruža utočište za mir i tišinu potrebnu za studiozno proučavanje sklopova, pojačala i ostalih visokofrekventnih tonova; također, nema čestih telefonskih poziva, točno je određeno trajanje posjeta, a vrijeme općenito možeš sam organizirati prema svojim afinitetima.

Da, možda slučaj Osječkog Buntovnika postane primjer za pothvate nove, tzv. X generacije studenata. Ovo X ne označava nepoznati broj pristaša, već dane izlaska iz zatvora, križiće načinjene na kalendarima Jarunskog jezera u suton, omiljenog nogometnog kluba, ili možda političke stranke i sl. Zaista, zašto se većina ne bi umjesto na "iksice" odlučila na "križiće", znak je ionako isti. Zatvor nudi skladan život na odsluženju počinjenog prekršaja, život bez buke gradskog prijevoza, tek s povremenim tučnjavama, trovanjima salmonelom (pa toga svakako ima i u menzama, čak i u vojsci), ili nekom omladinskom radnom akcijom!

Kad stavite sve na vagu, isplati se krenuti pokazanim putem, čujete li, svi vi koji muku mučite s dnevnim trivijalnostima i brigama od predavanja do manjka kuna u novčaniku. Dovoljno je uzeti nekakvo oruđe i ući u prvu trgovinu. Ostalo prepustite organima javnog reda i mira, pripremite četkicu i pastu za zube, knjige za ispite (predlažemo trajnu posudbu u fakultetskim knjižnicama), za pidžamu ne brinite, čeka vas na licu mjesta, prugasta, s brojem vašeg omiljenog košarkaša. Kao zatvorenik moći ćete vrlo lako pokazati naučeno znanje, ukoliko profesori pristanu ispitivati (a zašto ne bi?) kažnjenu personu. A, možda kroz koji mjesec steknete priličnu količinu ugleda, kako zatvorskog, tako i sveučilišnog, koji će vam mnogo koristiti u nadolazećim danima (onaj prvi posebno).

Tomislav Šovagović