Iz godine u godinu razvijaju se novi načini razmjena informacija čime se stvaraju sve jače i brojnije interakcije među ljudima. Unatoč tome svjedoci smo krize komuniciranja. Jedan od takvih sve prisutnijih iskrivljenih oblika ponašanja, naročito karakterističan za poslovni svijet, naziva se mobbing.

Mobbing dolazi od engleskih riječi mob (hrv. ološ) i mobbish (prostački, grub, vulgaran), a znači represivno proganjanje pojedinaca od strane grupe ili organizacije tj. stalni pritisak na neku osobu u obliku psiho terora. Mobbing samo u vrlo rijetkim slučajevima karakterizira fizičko nasilje. Žrtve se, naime, maltretiraju sofisticiranim metodama, kao što su omalovažavanje ili prijetnje. Osobe koje vrše mobbing (u suvremenom žargonu nazivaju se moberima) isprva počinju s poštapalicama i prostačkim dobacivanjem. Postupno se negativno osvrću na rad i sveukupan život žrtve, koja onda sve više gubi samopouzdanje te pada u depresiju. Sukob sve više eskalira, a na kraju žrtva napušta posao. Ovaj proces traje duži period, ponekad i po nekoliko godina. Očito je da je cilj mobera pojedinca potpuno degradirati i uništiti, često zbog vlastitih neutemeljenih strahova. Kao i u carstvu životinja, oni koji su na višoj poziciji u hijerarhiji nastoje održati poziciju, ne birajući sredstva u odnošenju prema podređenima. Tako strah od gubitka autoriteta i položaja stvara izopačene oblike ponašanja prema podređenima.

Mobbing se ne događa samo između nadređenog i podređenog, nego sve češće i između kolega u struci. Razlog zbog kojeg kolega degradira drugog kolegu na radnom mjestu može biti strah od gubitka posla, strah od konkurencije i drugi psihološki faktori. No, nijedan ne opravdava taj barbarski plod kapitalističke konverzacije. Posljedice ovakvog iživljavanja za žrtve mobbinga odražavaju se jednako na duhovnom, društvenom i tjelesnom području. To se primjećuje kad nekome opada koncentracija u radu i mišljenju, volja za životom slabi, potreba za druženjem se potiskuje, muči ga kompleks manje vrijednosti, manjak samopouzdanja, depresija, itd. Posljedice mobbinga se nose cijeli život, i ako čovjek ne živi u atmosferi pozitivnih međuljudskih odnosa teško da će se ikada moći osloboditi ovoga civilizacijskog virusa.

Mobbing samo u vrlo rijetkim slučajevima karakterizira fizičko nasilje. Žrtve se, naime, maltretiraju sofisticiranim metodama, kao što su omalovažavanje ili prijetnje.

O mobbingu se vrlo malo zna jer žrtve najčešće o tome šute. Ne treba se čuditi zašto žrtve na vrijeme ne napuste organizaciju u kojoj rade kad i sami znamo koliko je teško naći novo zaposlenje. Osjećaju se bespomoćno i s vremenom ih počinje mučiti tjeskoban osjećaj krivnje. Evo nekih najčešćih simptoma koji se pojavljuju kod osoba koje su bile izložene mobbingu:
- glavobolja
- bol u leđima
- mučnina
- poremećaji u spavanju
- depresija
- razdražljivost
- bol u vratu
- nedostatak koncentracije
- strah od otkaza

Možda vas neki od navedenih simptoma mogu upozoriti na jasan uzrok vaših zdravstvenih poteškoća. A istraživanja provedena u skandinavskim zemljama pokazala su da postoje 45 tipičnih načina kojima moberi muče svoje kolege. Možemo ih svrstati u 5 kategorija:
- sustavno onemogućavanje izražavanja: žrtva se stalno kritizira
- narušavanje socijalnih odnosa: žrtvu se ne primjećuje, odnosi se prema njoj kao prema duhu
- mijenjanje socijalne percepcije: žrtvu se trača, ogovara i vrijeđa pred drugim kolegama
- negiranje kvalitete posla: žrtvi se daju konstantno novi zadaci koji su iznad ili ispod njenih sposobnosti
- narušavanje zdravlja: prijetnjom ili seksualnim zlostavljanjem.

Ne vjerujem da postoji itko tko nije bio izložen barem jednoj od navedenih grupa, bilo da se radi o poslu, fakultetu ili obitelji. S takvom komunikacijom se većina studenata susreće u odnosu sa nekim od svojih profesora, jer svaki fakultet ima minimalno jednog profesora mobera koji tašto uživa u intelektualnom podcjenjivanju svojih studenata. To za mladu osobu u fazi formiranja vlastitih stavova znači emocionalni i kulturalni šok, ali i prekretnicu u vrednovanju međuljudskih odnosa. Vrijeđanjima su najviše pogođeni nježni, nesigurni pojedinci, uglavnom žene. Postalo je sasvim normalno da npr. profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studentici koja na ispitu ne pokaže zadovoljavajuće znanje kaže da bi joj ''bolje pristajala kuhača od diplome'', te da joj ''tu nije ni mjesto nego uz kućno ognjište.'' To nije sve, ponekad se studentima indexi bacaju u glavu, a dvoranama odjekuju epiteti ''kozo'',''imbecili'', psovke i prostačenja. Jednom sam na Umjetničkoj akademiji čula kako je jedan ugledni akademski slikar pred 20 studenata studentici vikao da je šizofrenična, te da hitno treba ići kod psihijatra, a ne na fakultet.

Mobbing se ne događa samo između nadređenog i podređenog, nego sve češće i između kolega u struci. Razlog zbog kojeg kolega degradira drugog kolegu na radnom mjestu može biti strah od gubitka posla, strah od konkurencije i drugi psihološki faktori. No, nijedan ne opravdava taj barbarski plod kapitalističke konverzacije.

Diskriminirani možete biti na sve načine, a cilj uvijek znači da odustanete, padnete i promijenite struku. Naravno, svaki pokušaj žalbe dekanatu ili nadležnoj instituciji završit će padom godine ili gubitkom posla. Nadređeni vjeruju nadređenima, a studenti i radnici su najbolji kad šute. Nitko zbog mobbinga neće u Hrvatskoj otići u zatvor, ali će sigurno onesposobiti kvalitetan rad i život ove nacije. Nije mi jasno zašto je profesorima teško biti prijatelj studentu i zašto je privatnim poduzetnicima teško poštivati svoje radnike bez kojih ne bi vozili mercedese i gradili vile na Jadranu. Mnoge bi firme uspješnije poslovale kad bi svoje radnike cijenili kao dolare, a ne kao robove. Svaki čovjek je vrelo potencijala kojemu treba dati pravo mjesto i trenutak da načini neko remek-djelo ljudskog rada. Čovjek koji na bližnjega reži kao vuk vodi i njega i sebe u pakao. Spasiti nas može samo vjera u Ljubav i Nježnost koja ipak negdje postoji između nas.

Silvana Dragun