Ne samo da je album izdan prije godinu dana, nego mu je tek (!) godinu dana trebalo da se pročuje i u maloj Hrvatskoj. Pretpostavljam kako je problem bio u jazz blues zvuku koji kao suprotni magnetski pol savršeno odbija mladost države na pola puta između zapadne Europe i Balkana. Uglavnom, kako se pročuo tako se vratio i u dućane, a naslovna stvar se uredno može čuti na radio valovima. Baš lijepo. Jer je Norah Jones zaslužila daleko više. Klaviristica i pjevačica, rođena '79. u New Yorku, odrasla u Texasu, svojim glasom doslovce opija prostor kojim zvuči i šalje romantične, slatke, senzualne, lagane, elegantne i sofisticirane tonove. "Don't know why" otvara taj šaroliki svijet jazzy popom, a slijedi ju "Seven years" priča u tragovima folka (onima više sklonima takvom zvuku preporučam skok na "Nightingale"). Prostor oko vas se mijenja i ne znate što se događa vašim pokretima, pretvarate se u sebi nepoznatu osobu – blagu i mirnu. Tad začujete "Cold, cold heart" (Hank Williams) i shvatite kako mir nema veze s promjenom. Ono što osjećate je dostojanstvo i neka polaganost koja je više vezana uz promišljanje, nego uz mir. "Feelin' the same way" će vam u soul stilu objasniti kako je naći se na tisućitom početku potrage i neće dugo proći kad će se pojaviti R&B "Turn me on" koja, usprkos naslovu i vrsti prateće glazbe nije poskočica. "Lonestar" će vas odnijeti u kraj u kojem je gospođica Jones odrasla, a jazz poklonike razveselit će "I've got to see you again". Šećer ovog albuma se zove "The nearness of you" (Hoagy Carmichael) – nešto takvo zasigurno niste duuugo čuli. I da, ono što je neizostavno jest producent Arif Mardina koji je svoj posao nekada odradio s Arethom Franklin, Dusty Springfiled, Robertom Flack, Laurom Nyro i Willie Nelsonom (npr.) pa sami procijenite koliko mlada Norah vrijedi.

Nekoliko nabacanih činjenica: ona je nezavisni umjetnik, bez svoje nakladničke kuće, uglavnom piše scenarije za različite serije (iako pjeva od svoje šeste), živjela je u Americi i Kanadi i malo joj je teže naći datum rođenja. Album joj je doživio uspjeh zahvaljujući serijama i filmovima u kojima su se čule njene pjesme. Glazba koju izvodi najbliža je mješavini elektronske pop glazbe s folkom, vokal jazzom i pričanjem. Stvara prema uvjerenju kako moderan čovjek živi toliko virtualnog života da treba glazbu koja će ga vratiti u tijelo, natrag u prirodni ritam života. Osvježavajuće je da Laura time ne podrazumijeva New age, već inteligentne tekstove koji savršeno teku uz melodiju. Naime, tekstovi su upravo genijalni. Fokus je na iskrenosti osjećaja i ideji glazbe kao pomoćnika u procesu ozdravljenja (aspekt buđenja, razumijevanja). Ali, najbolji dio nije u genijalnosti, čak niti u neočaranosti "svjetskom glazbom"… dobro, to jest veliki plus. Najbolji dio čine jednostavnost i svakodnevica. Iz svake pore pjesama izviruju trenuci stvarnosti i realnosti. Kako da vam to objasnim? "… and if you wanna know the truth / you don’t have to search for proof / you just gotta look from the view / of the child…" Jasnije?

Moram priznati kako sam se nadala do sada u rukama držati album Beyonce Knowles i veseliti se kao malo dijete. Ali, ništa. Umjesto toga neko sam vrijeme držala Solange Knowles i Amerie. U nekim planetarnim razmjerima pretpostavljam da će Solange bolje proći, ali meni se sviđa Amerie. Prvo, iza Amerie ne stoji cijela svita producenata i poznatih faca s kojima je radila (kao što je Solange plesala za Destiny's child). Drugo, stil joj je uglađeniji, a glas obrazovaniji. Treće, album će joj u cjelini dobro zvučati i za deset godina dok bi Solange lako mogla izaći iz mode. I budući da se ovaj put bavimo samo i jedino kvalitetom i budućim legendama, nije se bilo teško odlučiti. Uz to, album je laganog ozračja pa čini lijepi trojac s gore navedena dva albuma.

Njeno puno ime je Amerie Rogers. Izgovara se A-Marie. Majka joj je Koreanka, a otac Afro-Amerikanac. I nije mi samo jedan čovjek spomenuo "I just died", i nije ju samo jedan dj na nekoj stranoj radio stanici "slučajno" odsvirao iako nije singl. Ako izađe, bit će ludnica. Rijetko su lagane r&b pjesme uspješni singlovi, ljudi općenito vole pop laganice. I to po mogućnosti ne na radiju. Zapamtite: "I just died", groove ambijentalna vokalna ludnica. Osim nje, na albumu nema nekih epohalnih otkrića. To je samo odličan soul/r&b uradak. Jedan od onih koje ćete godinama poslije slušati s užitkom.

Nekako novinari kao da ne žele vidjeti ljude na koncertima. Uvijek pišu o njima ili godinu dana unaprijed ili dva dana prije koncerta (oni najbolji samo napišu kako je bilo na koncertu).

21. 02. Kosheen – Zagreb, Dom sportova

03. 08. Rolling Stones – Zagreb, Maksimir

Rolling Stones – 04., 06. i 08. 06., 26. 06., 01. 07. München, 15. 06. Berlin, 20. 06. Leipzig, 21. 06. Milano, 03. 07. Beč, 24. 07. Hamburg, 08. 08. Hannover

Red Hot Chili Peppers ožujak – Bologna i München

Thievery Corporation 19. 03. – Modena, Locale Vox Club

Massive Attack – 10. 05. Assago, 05. 06. Verona, 06. 06. Napulj

Guano Apes – turneja po cijeloj zapadnoj Europi tijekom travnja i svibnja

Mark Knopfler – 12. 05. Paegas, 13.05. Beč, 14. 05. Budimpešta, 13. 06. München, 14. 06. Verona

Bon Jovi – 28. 05. Beč, 30. 05. Gelsenkirchen , 01. 06. Mannheim, 06. 06. Bremen13. 06. München

Bruce Springsteen & The E Street Band – 25. 06. Beč, 28. 06. Milano

Robbie Williams – 04. 07. Beč, 06. 07. München, 11. 07. Mannheim, 20. 07. Hannover

Santana – 10. 09. Beč, 20. 09. Rim, 21. 09. Milano

Sophie Ellis Bextor – 18. 02. Köln, 21. 02. Hamburg, 25. 02. München ,27. 02. Milano, 22. 03. Berlin

Vanessa Carlton 03. 02. Milano

Jay-Z – 22. 01. München, 23. 01. Milano, 26. 01. Berlin, 27. 01. Köln

Tracy Chapman – 17. 02. Hamburg, 18. 02. Düsseldorf, 25.02. Stuttgart, 27. 02. Frankfurt, 28.02. Berlin

Viktorija Sabolić