Od samih početaka igrica zazirala sam od bilo kakvih pucačina ili što god je njima nalikovalo. Osmjeh na lice su mi donijeli "Crash Bandicoots" za Playstation1 sa svojim jurnjavama koje bi trebale biti neizostavan materijal za svakog početnika.

Nakon njih sam otkrila igricu "Rayman" za PC i Playstation1 (napravljenu još 1995.). Slatko biće nepovezanih dijelova tijela, pozitivne atmosfere čiji su i najružniji neprijatelji upravo neodoljivi. Uslijedio je čitav serijal pustolovina. Budući da su igricu najviše zavoljela djeca, izdan je "Learning with Rayman" u stilu igraj se i uči – možda nebitno, ali predškolskoj djeci jako zanimljivo. U želji da se igrica poboljša izdani su "Designer", "Rayman World" i "Rayman Gold" s više nivoa i mogućnosti. "Rayman for ever" došao je na svijet 1998. i sadrži nivoe koje su izradili obožavatelji. Prvi pravi nastavak je bio "Rayman - The great escape" poboljšane grafike, uvedena je trodimenzionalnost, mnoštvo novih likova, svjetova, a glavni je junak, naravno, dobio još nekoliko novih moći. Kao i u svakoj dobroj avanturi najbolji bodovi su dobro skriveni pa se trebate i dobro potruditi. Jednom kad poskočite po bundevi i puknete loše momke svojom supermoći – gotovi ste, nema predaha. Uslijedit će naporna plivanja, ledene i vrele vožnje i još štošta. Ne smijete zaboraviti da se uvijek negdje nešto skriva iza ugla, nešto što vam može zatrebati ili pomoći da samo odletite u drugi svijet. Uostalom, to je pravilo svih avantura – što više toga proći, otkriti što više prečaca i skrivenih tajni.

Od pojave svakojakih igraćih konzola pojavilo se i nekoliko međuizdanja Raymana. "Rayman Revolution" izrađen je za Playstation2, a "Rayman Advanced" za Nintendo GameBoy. Pomak se događa s "Rayman M" i "Rayman Arena" (za PC, PS2, Xbox, GameCube) gdje se pojavljuje mogućnost igranja više igrača, a Rayman na našu veliku žalost postaje taman i pomalo zločest. Posljednji je "Rayman Rush" za Playstation koji je sav u vatri i tamnim svjetovima.

Totalna suprotnost akcijskom heroju avantura je igrica "Neverhood". Sve se okreće oko tipa imenom Klayman koji se budi sam i zbunjen u promijenjenom svijetu čiji bi doslovan prijevod bio Čudno ili Neobično Susjedstvo. Klayman je kao i cijela igrica animiran na (za igrice) rijedak način. Naime, sve se doima kao da je od plastelina. Igrica je katastrofalno spora, niti u jednom trenutku vaš glavni lik ne zna potrčati. On samo šetucka i pjevuši i rješava zagonetke kako bi mogao proći dalje. Ponekad se suoči s negativcima, ali ništa strašno – za sve ima vremena. Onima koji vole razmišljati, a ne juriti uskim, skliskim i strmim putovima avantura, ovo je savršena igrica.

Bit je izvući živu glavu razbijajući istu nevjerojatnim problemima: kako otvoriti prostorije, kako popuniti epruvete, koja su prava vrata, koga pogoditi, gdje su pločice za glavno rješenje, kako riješiti puzzle… Iako nisam znala, Neverhood je doživio nastavke. "Skullmonkeys" je drugačijeg ozračja, brža, modernija, ali jednako zahtjevna za živce, dok je posljednji "Boombots" robotizirana priča. Niti jedan nastavak nije ni do koljena prvijencu jer su oba nasilna. Nadala sam se nekim originalnim, veselim pričama s grozno teškim problemima, no samo je jedan NeverhoOd.

Iskreno, nemam pojma postoji li jedinica i kako izgleda. Nisam fan, samo mi je došla pod ruke s rečenicom: "Nema krvi ni nasilja, definitivno igra koju želiš pokazati klincima, a roditelji napokon mogu odahnuti nakon svih onih igrica koje izgledaju kao da su došle ravno iz pakla."

Kad sam pokrenula Billyja "Lode Runner" je igrica koja mi je prvo pala na pamet. Billy je dječak čiji su zamišljeni svjetovi i njihova bića oživjeli (u njegovoj glavi). Kroz svaki nivo Billy se mora boriti sa šefom svijeta kako bi došao u slijedeći. Svaki nivo je dvodmenzionalni, s mapom koja je puna nivoa međusobno povezanih ljestvama. Svaka je mapa puna svakakvih negativaca: jajolikih bića s nogama, hrpe smeća, riblja čudovišta, roboti i ostali čudaci. Billy na početku ima dva oružja: lopatu i čekić. Iskopa rupu i čeka da čudovišta upadnu u nju. U međuvremenu izbjegava sve ostale nedaće. Svaki svijet ima 15 nivoa, na posljednjem se nalazi šef. Kroz igru skuplja se oruđa i oružja te nekih posebnih moći. Na kraju se skupi hrpetina dodatnih pomoći koja se teško mijenjaju putem tipkovnice i to su zaista mogli bolje riješiti. Grafika je kao iz crtića, a ne igrica, a likovi su baš simpatični. Nekih odličnih iznenađenja, u popuni ambijenta ili zvuku, nema. Sve u svemu, igrica neće zanimati okorjelog gamera, ali za one koji još uvijek ne mogu odoljeti jednostavnim, a neodoljivo slatkim igricama želim ugodnu zabavu.

Predivna priča o dva svijeta… jedan je iz bajke, drugi je upravo naš svijet kakav znamo. Nekad su ti svjetovi postojali zajedno, ali danas postoje bez znanja da ih je nešto nekada spajalo. Ali, postoji osoba koja ih može ponovo ujediniti: djevojka, stara skoro 18 godina, nesvjesna svoje moći i značenja za obje stvarnosti. Ona će nas kroz put do Skrivenog portala u Gradu na Rijeci (Zanzarah) naučiti kako nije potreban muškarčina i njegova ogromna artiljerija za spas svijeta. Kako se Amy kreće kroz grad tako pomalo dobiva male vile čiji se broj povećava do 77. Pet je ključnih za borbu protiv zla.

Kontrole za igru su prilično jednostavne pa se uvijek može izvući željena vila iz rukava. Igra je kombinacija RPG-a, avanture i pucačine. Male zagonetke koje treba riješiti su super, ali nakon svake vas napadne neka vila i to do kraja igre počne ići na živce jer neka vreba na svakom uglu. Ne bori se sama Amy, nego njene vile koje čine vilinsko kraljevstvo pa se bore za prevlast. Kad je neka vila nadvladana – ne umire. Ili baci novčiće ili neku dobru stvarčicu ili ju možete zarobiti. Nema rana, krvi, leševa. Sva ta mala stvorenja koja vam staju na put su zanimljiva, poneka zločesta, ali im se ništa lošeg ne dogodi, kao niti vama. Prilično demokratski svjesna i miroljubiva igrica. Ovdje nema nekih velikih navala adrenalina, vrisaka ili gadnih čudovišta (možda Jumjum vila), a nije smišljena za klince ispod 5 godina.

Najbolji dio igrice je grafika – apsolutno zadivljujuća. Ne znam kako vam točno objasniti, ali ima trenutaka kada biste vrlo rado zastali, ušli u igru i razgledavali krajolik. Svidjet će vam se i glazba i zvukovi, jednako dobro i pažljivo odrađeni (preporuka: nabavite soundtrack od igrice). Možda će vas smetati čudan vilinski jezik za koji trebate prijevod (engleski, naravno). Naravno da ovakva igra ima i podršku za više igrača (do 10), ali to nisam isprobala. Težina ove igrice uopće nije upitna, igru se lagano dovrši uživajući u predivnim stvorenjima paralelnog kraljevstva.

"Syberia" – nevjerojatno odlična avantura za PC. Ima ju cijeli Zagreb, ako ju još niste nabavili – definitivno trebate. Ova je igra izvan svake konkurencije svojom grafikom i zanimljivošću.

Pohodite:
www.pcgameworld.com | www.gamewinners.com |www.gamespot.com