Pogled - katolički list za mlade

Ekologija

Močvara

Rasadište boleština kao što su malarija i TBC, stanište neugodnih kukaca poput komaraca kao i ne baš umilnih pijavica, ali također i ugroženo utočište ptica močvarica, žaba i kornjača, asocijativni je niz koji će nas nesumnjivo dovesti do – močvare. A njih je sve manje.

Osim što su ih naveliko isušivali u zaletu meliorizacije, opstanak takvih vlažnih područja ugrožen je i regulacijom rijeka te onečišćenjem, poglavito onim poljoprivrednim, ali i industrijskim. Zarobljene i stiješnjene u betonirana korita, ukroćene snage da bi nam dale toliko potrebnu električnu energiju, ovog ljeta rijeke su digle pobunu i navalile na brane koje im sputavaju slobodu. Ogromne štete, i ono najgore, izgubljeni životi, danak su pokušaju čovjeka da ukroti prirodu. A ovog se ljeta mogao čuti poneki glas koji je potiho spominjao da su upravo močvarna područja služila kao prirodni bazeni koji su, primajući u sebe iznenadne navale vode, slabili njezinu rušilačku moć. No, takvih je područje, zbog spomenutih razloga sve manje, isto tako kao što i rijeke sve manje slobodno teku. Čovjek je zaratio sa močvarom. A pobjedu mu i nije bilo tako teško izboriti, budući da je riječ o osjetljivom i stoga krhkom ekosustavu.

Nestankom močvara nestali su i njezini stanovnici. Koliko su, pak, močvare važne dovoljno govori podatak da, iako takva vlažna staništa danas obuhvaćaju svega oko 6% površine Plavog planeta, ukupno vrijede čak 45% svih ekosustava. Spoznavši njihov značaj, no, kao i obično, tek kada je šteta, nažalost, već napravljena, močvare su stavljene pod zaštitu Ramsarske konvencije, a drugi dan mjeseca veljače Svjetski je dan zaštite takvih vlažnih staništa. Na taj je dan, još daleke 1971., u iranskom gradu Ramsaru svjetlo dana ugledala Konvencija koja je po njemu i dobila ime. Do 2003. godine Ramsarskoj konvenciji pristupilo je 134 zemalja sa svih kontinenata. Postavši članice Konvencije, zemlje su se obvezale da će odgovorno čuvati, upravljati i racionalno koristiti vlažna područja koja se nalaze na njihovom području. Također, svaka zemlja na svom je teritoriju prema strogim kriterijima odredila određena vlažna staništa koja su potom uvrštena na Popis vlažnih staništa od međunarodnog značaja.

Hrvatska je punopravnom članicom Konvencije postala 1991. godine, a na spomenuti popis zasad je uvršteno četiri lokaliteta: Park prirode Lonjsko polje, Park prirode Kopački rit, Donji tok rijeke Neretve te Posebni ornitološki rezervat Crna Mlaka kod Jastrebarskog. Ovaj posljednji je ujedno i umjetno stanište, budući da su šaranski ribnjaci nestankom močvara polako počeli preuzimati njihovu ulogu. Tako ih mnoge ptice močvarice prilikom svojih dalekih putovanja koriste, bilo kao zimovališta, bilo kao usputne postaje.

Osim što pružaju utočište ogromnoj biološkoj raznolikosti, kako onih biljnih, tako i životinjskih vrsta, vlažna su staništa nezamjenjiva u ciklusu kruženja vode. Njima je, naime, namijenjena uloga onog koji uspostavlja ravnotežu između procesa isparavanja vode, napajanja površinskih i podzemnih voda te primanja vode u obliku oborina. No, sustavnim i neracionalnim korištenjem vode iz vlažnog staništa za potrebe navodnjavanja, odvijanje tehnoloških procesa u industriji ili, pak, za opskrbu vodom, ona više naprosto ne mogu u svom prirodnom ciklusu kruženja vode nadoknaditi njezin gubitak te su osuđena na polagano gušenje i sušenje.

Od ukupno 400 vrsta ptica koje žive u Europi, oko 170 vrsta su upravo ptice močvarice i ptice vlažnih staništa. Danas su, je li uopće potrebno reći, mnoge od njih rijetke ili ugrožene. Budući da se u vlažna staništa osim močvara ubrajaju i područja delta, poplavne nizine, jezera ili, pak, obalno more, takva su staništa također neophodna i za razvitak i opstanak mnogih vrsta riba, od kojih je nemali broj i zakonom zaštićen. Osim što pružaju utočište ogromnoj biološkoj raznolikosti, kako onih biljnih, tako i životinjskih vrsta, vlažna su staništa nezamjenjiva u ciklusu kruženja vode. Njima je, naime, namijenjena uloga onog koji uspostavlja ravnotežu između procesa isparavanja vode, napajanja površinskih i podzemnih voda te primanja vode u obliku oborina. No, sustavnim i neracionalnim korištenjem vode iz vlažnog staništa za potrebe navodnjavanja, odvijanje tehnoloških procesa u industriji ili, pak, za opskrbu vodom, ona više naprosto ne mogu u svom prirodnom ciklusu kruženja vode nadoknaditi njezin gubitak te su osuđena na polagano gušenje i sušenje.

Kolika se time šteta nanosi prirodi, najbolje pokazuju rezultati istraživanja koja su utvrdila da su pojedina prirodna vlažna staništa čak 150 puta vrjednija od onog što je nastalo njihovim isušivanjem zbog poljoprivrede ali i širenja industrijskih i naselja. Svemu pobrojanom potrebno je dodati još i to da vlažna staništa, budući da smanjuju količinu sedimenta, organskih ali i toksičnih tvari poput pesticida ili teških metala, direktno poboljšavaju kvalitetu ali i čistoću vode.

Upravo zbog toga Tajništvo Ramsarske konvencije za ovogodišnji Svjetski dan zaštite vlažnih staništa odabralo je geslo: "Bez močvara nema voda". I na taj nas se način želi podsjetiti da su Ujedinjeni narodi ovu, 2003. godinu, proglasili Međunarodnom godinom slatkih voda. A osim što pročišćavaju vodu, vlažna staništa, i to ona čiji je zaštitni znak trska, akumuliraju i velike količine ugljika u obliku nerazgrađenog organskog materijala. Stoga bi njihov nestanak, između ostalog, podosta pridonio i povećanju ugljičnog dioksida u ionako već "zadimljenoj" atmosferi, što bi opet za posljedicu imalo još malo više globalnog zatopljenja. Stoga je lekcija o povezanosti i međusobnom utjecaju svega onog što čini jedan jedinstveni ekosustav nazvan Zemlja, na primjeru močvara i više nego jasna. U Lijepoj našoj one su najugroženiji ekosustavi. Voda, organska tvar, biljke, kukci, životinje, klimatske promjene... Sve to čini tu čvrsto međusobno isprepletenu Mreža života u kojoj, jedno jedino biće - za koje se, da apsurd bude veći, predmjeva da posjeduje razum a k tomu je još i vrhunac svega stvorenog - nikako da se snađe i naposljetku pronađe svoje mjesto.

Tihana Belužić

IE 5; 800x600
CP 1250