Jedan ste od rijetkih medijskih parova koji uspijeva sačuvati dobar odnos na poslu i u privatnom životu!

MELITA: U našem je slučaju to što radimo na istom radnom mjestu, svakako prednost. Recimo, kada Hrvoje radi "Meridijan 16" nema ga po cijeli dan, a ja opet u isto vrijeme radim svoju spikersku smjenu. Kod kuće se zbog toga često srećemo tek navečer, pa kad bih radila neki normalan posao ne vjerujem da bih ga razumjela tako dobro kao sad. Novinarski je posao velika žrtva i ja to razumijem, svjesna sam kroz što sve Hrvoje prolazi tijekom dana. Malo je onih koji će shvatiti osobu koja radi po cijele dane, vikendom i nedjeljom - zapravo onda kada se drugi odmaraju.

Opterećuje li medijski posao vaš privatni život?

MELITA: Velika je prednost što mi kod kuće možemo razgovarati o našem poslu i događajima koji su obilježili naš radni dam. Mi nismo nikada jedno drugom dosadni. Razgovorom jednostavno možemo riješiti svaki problem.

HRVOJE: Ali nastojimo ne "zagaditi" naš privatni život s profesionalnim, dočim uvijek možemo komentirati sve ono što je vezano uz profesiju. Čuvamo privatni život daleko od profesije.

Kakav je bio vaš prvi susret s televizijom?

HRVOJE: Ja sam započeo rad na televiziji prije osam godina. Došao sam na regularnu audiciju i prošao zajedno s 40 kolega. Od te skupine još nas uvijek šest ili sedam radi i danas. No, Zagrebačka panorama bila je prekretnica i nakon nje uslijedile su nove informativne emisije, koje su često bile i izazovnije. U međuvremenu, određeno vrijeme sam bio i na NOVOJ TV, u potrazi za stalnim zaposlenjem, ali na kraju sam se ipak vratio na HTV i sada sam urednik u "Meridijanu 16".

MELITA: Iza mene su četiri godine angažmana na televiziji, ali i prije toga sam, za vrijeme fakulteta, bila dosta aktivna. Vodila sam emisiju za mlade "Mladi imaju riječ", a glavni sadržaj bile su sve teme vezane uz život mladih ljudi. No, vratila sam se na fakultet kako bih diplomirala i dva dana nakon diplome dobila sam novi poziv s televizije. Od tada sam spiker u službi za jezike i govor, a između ostalog sada radim i u religijskom programu, kao voditeljica emisije "Mir i Dobro".

Je li istina da su na HTV-u međuljudski odnosi na vrlo niskoj razini?

HRVOJE: Točno tako. Loši su odnosi, loša je atmosfera. Nema nikakvog zajedništva za cilj koji bi svima trebao biti zajednički – dobar program. Oduvijek su postojale podjele, ali u zadnje su se vrijeme izgubile granice među tim podjelama. Prije se bar znalo tko je na jednoj, a tko na drugoj strani a sada se sve to zakompliciralo.

Vaši prijatelji i znanci poštuju vas i prepoznaju kao odgovorne ljude. Tomu je sigurno pridonijela i situacija kada si zbog profesionalnosti i želje da izvijestiš uravnoteženo i pošteno, došao u sukob s vodstvom kuće. Radi se, dakako o izvještaju sa Sjednice Vijeća HRT-a. To je rezultiralo "zahlađivanjem" odnosa između Uprave i tebe?

HRVOJE: Budući da sam radio za vrijeme prošle i sadašnje vlasti, mogu reći da se sloboda nije puno promijenila. Sada imam problema, ali i onda sam proživljavao slične stvari. U cijelom svom novinarskom radu pokušavao sam držati ravnotežu između dvije strane. No, malo je čudno kada govorimo o slobodi medija, a istodobno proživljavam situacije u kojima se ljudi snimljeni u mom izvještaju upliću i pokušavaju nametnuti svoje mišljenje o mom radu. To je zaista čudno. Ja nikada nisam imao potrebu nikoga štititi, a ni napadati. Cilj mi je samo objektivno i nepristrano izvještavati.

HRVOJE O AKTUALNOM STANJU:
Izazov je živjeti u ovakvom vremenu i čekati da stvari napokon krenu, jer mislim da smo najgore prošli i da ćemo za neko određeno vrijeme osjetiti poboljšanje.

MELITA O ZAJEDNIŠTVU:
Ja sada iskreno i otvoreno priznajem da meni nikada u životu nije bilo ljepše.

Ipak, Melita u svom poslu kao spiker nije izložena takvim situacijama!

MELITA: Kod spikera je situacija posve drukčija. Mi nemamo dodira s tim raznim strujanjima i zapravo stvarno nismo u središtu tih informacija. Naš je posao strogo definiran i mi zapravo služimo kao neka vrst servisa novinarima unutar kuće.

Jeste li se ikada zasitili televizije i poželjeli promijeniti posao?

HRVOJE: Ne bih nikada novinarstvo mijenjao za uredski posao, ali bih ga možda mijenjao za neki smireniji posao, za više vremena u prirodi, duže odmore. Novinarski je posao osim toga i velika žrtva, barem od strane supružnika koji često mora trpiti i strpljivo čekati dok novinar pročita sve novine, sluša radio, gleda televiziju, skuplja informacije. U tom je smislu i Melitina žrtva vrlo velika.

MELITA: Ali, najveći nam je problem odmor, jer se uvijek moramo odlučiti i birati između Božića i Nove godine. Prije mi je bilo teško i zamisliti da radim preko vikenda, ali i to je stvar navike.

Kada biste imali priliku otići u inozemstvo, što biste učinili?

HRVOJE: Mislim da ne bismo otišli. Izazov je živjeti u ovakvom vremenu i čekati da stvari napokon krenu, jer mislim da smo najgore prošli i da ćemo za neko određeno vrijeme osjetiti poboljšanje. Konačno, mislim i da je danas dosta bolja situacija u državi, u odnosu na prošlih pet godina. A kada bih i tražio neku promjenu to bi prvenstveno bila promjena posla, a nikako ne i promjena sredine.

Iza vas je i nešto manje od dvije godine bračnog života. Koliko vam se život promijenio nakon vjenčanja?

MELITA: Ja sada iskreno i otvoreno priznajem da meni nikada u životu nije bilo ljepše. Često sam mislila da će mi život udvoje predstavljati veliki problem, pa i sama pomisao na to da ću morati kuhati za još nekoga... Ali ovo je zaista lijepo iskustvo.

HRVOJE: Puno sam godina živio sam i bio zadovoljan takvim načinom života, ali s Melitom sam došao do iskustva da je zajedništvo nešto posebno, daleko ljepše od svih onih trenutaka samoće prije braka. Moje sadašnje zadovoljstvo i sreća dvostruko je veće od onih trenutaka prije našeg zajedničkog života.

Podržavate li dugotrajan zajednički život mladih, odnosno svojevrsno odgađanje bračnog zajedništva?

MELITA: To je zato što ljudi sumnjaju u sebe i u svoju vezu. Mislim da je to glavni razlog. Mi smo bili sigurni da želimo živjeti skupa. I zaista ne znam zašto je toliko teško učiniti još jedan korak i potvrditi tu vezu. Čega se bojite? Ženite se! (smijeh)

Melita, ti si cijelo svoje djetinjstvo provela u Vukovaru. Planiraš li se ikada vratiti?

MELITA: Uz Vukovar me vežu posebni osjećaji i jako volim taj grad i ljude. Sigurno bih živjela tamo da je sve kao prije, da su isti odnosi i atmosfera u gradu. No, zavoljela sam i Zagreb nakon toliko godina i to je sada moj dom.

Hrvoje, kakav je bio tvoj prvi susret s Vukovarom?

HRVOJE: Meni je od samog početka fascinirao Vukovar i cijela njegova tragedija. Zapravo moje oduševljenje Melitom samo se nastavilo i u cijelom odnosu prema Vukovaru i njegovim ljudima. U svakom novom posjetu tom gradu mogao sam osjetiti neku čudnu snagu.

Biste li mogli živjeti bez vjere?

HRVOJE: Uz to što je teško imati kvalitetan privatan život bez vjere, iskusio sam koliko mi u poslu, dakle u profesionalnom životu, vjera svakoga dana pomaže. Kada sam bio pod velikim pritiskom, posve nemoćan, otišao bih na misu i kući sam se vraćao potpuno smiren. Propovijed mi je toliko puta dala odgovor na neke moje trenutačne probleme i to me samo učvršćivalo da idem pravim putem i radim svoj posao odgovorno i savjesno.

MELITA: Mnogo nam je lakše kada zajedno isto mislimo, kada poštujemo iste vrijednosti i odgovor tražimo u vjeri. A naravno, onda je i sve probleme mnogo lakše riješiti.

HRVOJE: Mi jako puno razgovaramo i postavljamo pitanja, a gotovo uvijek nam odgovor na sva naša pitanja daje naša vjera. Ona nas učvršćuje i ohrabruje u svim segmentima našega života.

Razgovarao: Igor Kanižaj