Činjenica je kako ima dilera i ovisnika, i bit će ih (ovog prvog osobito), no država je krivi korak poduzela, ako misli ovim Programom u mrežu uhvatiti "krupne zvijeri". Ako, pak, misli pomoći u sprječavanju drogiranja studenata, onda neka se razgovor nastavi barem ravnopravno, točnije, obostrano.

Droge su bile siječanjska top tema u studentskom miljeu. Točnije, odredba iz Nacionalnog programa Ureda za suzbijanje zloporabe droga (u daljnjem tekstu: Ured), koja predlaže testiranja na droge studenata smještenih u domovima. Prema tom prijedlogu, studenti bi se testirali više puta godišnje, na zahtjev ravnatelja doma, a pozitivni na testu bili bi usmjereni na savjetodavan tretman ili liječenje. Studentski zbor Filozofskog fakulteta (Sveučilišta u Zagrebu) odmah je pokrenuo Inicijativu za revizijom tog programa i povlačenje odredbi o testiranjima, uz prenamjenu novca "za nešto bolje i efikasnije". Studenti su pozivani da na jednom zagrebačkom radiju naručuju pjesme koje aludiraju na aktualnu temu (Let 3, Šajeta i dr.), a ime Ante Barbira, voditelja Ureda, postalo je najspominjanije ime na sastancima i tribinama, organiziranima uslijed nastale situacije. U slučaju nepovlačenja odredbe, Inicijativa je zaprijetila podnošenjem tužbe Ustavnom sudu zbog kršenja prava zajamčenih Ustavom i Deklaracijom o ljudskim pravima UN-a. Protivnicima ideje o testiranju studenata na droge Barbir je poručio kako "uzimati drogu nije i ne smije biti ljudsko pravo", te ustvrdio kako je prijedlog o testiranju zapravo došao iz Ministarstva znanosti i tehnologije, a Ured ga je samo potvrdio. Inicijativa je zatim pokušala dati analizu situacije u tri sfere: kroz strukturu Nacionalnog programa, kroz preventivne mjere i kroz usporedbu sličnih europskih programa. Ništa se nije promijenilo jer nijedna strana ne želi odstupiti od svojih uvjerenja. Ured je studentima jedino dopustio osmišljavanje načina za što kvalitetnije testiranje. Koje Inicijativa uopće ne želi...

Kronologiji "Slučaja Drogatest" (saga se nastavlja) mogu dodati tek nekoliko zapažanja. Možda se učini banalnim pitanjem, ali, vjerujete li kako stotinu puta ponavljana laž može postati istinom? Ako vjerujete, zapitajte se nije li laž nešto sasvim suprotno od istine, i da to što se događa nakon stoputnog ponavljanja neistine može biti jedino zabluda?! Nikako istina. Što želim reći? Čini se kako mnogi žele skupinu 18-25 proglasiti skoro pa najrizičnijom, zapravo, suverenim vladarima marihuanskog dima ili heroinske šprice, koju bi trebalo često provjeravati. Uz to se javlja i vječni hrvatski način rješavanja problema; praktički su, dakle, djelatnici MZT-a i Ureda odlučili djelovati bez mnogo dogovaranja s predstavnicima studenata. A poslije se svi čude što studenti ne pristaju na te "krčmare bez računa" i što ih Nacionalni program stavlja pred gotov čin. Gospodo, poslušajte malo i taj vapijući glas! Svakako je poželjno razgovarati o prevenciji, no ne bi trebalo tako automatski etiketirati određenu populaciju, i baš sve pokušati prelamati na njihovim leđima. Činjenica je kako ima dilera i ovisnika, i bit će ih (ovog prvog osobito), no država je krivi korak poduzela, ako misli ovim Programom u mrežu uhvatiti "krupne zvijeri". Ako, pak, misli pomoći u sprječavanju drogiranja studenata, onda neka se razgovor nastavi bar ravnopravno, točnije, obostrano.

S druge strane, čini mi se kako neka studentska razmišljanja dijele droge na heroin (zbog fizičke ovisnosti) i ostatak svijeta, ne vodeći računa kako je droga ipak droga, uz dužno poštovanje prema ekspertima, psiholozima, sociolozima, neistomišljenicima. Droga je uvijek droga, droga je ta laž, i ne može nakon ponavljanja postati istinom, tj. manje opasnom nego što jest. Neovisno o kojoj se vrsti droge radilo, opasno je živjeti s njom. Ma koliko bila Laka ili Teška, Fizička ili Psihička, ne bi trebalo na uštrb slabe volje iskušavati granice umornog tijela.

p.s. Upravo sa zaključenjem broja postalo je izvjesno kako će Vlada ipak odustati od testiranja studenata na droge, uz povećanje preventivnih mjera za zaštitu studenata u domovima, kao sto su dežurstva u paviljonima i sl. Kako rekoh, saga se nastavlja...

Tomislav Šovagović