Početkom veljače 2003. godine Papinsko vijeće za kulturu i Papinsko vijeće za međureligijski dijalog predali su javnosti dokument pod nazivom Isus Krist – donositelj vode žive o kršćanskom promišljanju globalnog pokreta poznatog pod nazivom New Age ili, u hrvatskom prijevodu, Novo doba. Ovaj se dokument već dugo očekivao budući da se globalna mreža New Agea raširila po čitavom svijetu i zahvatila također i mnoge vjernike, pa i neke crkvene ustanove kao što su sjemeništa i domovi duhovnih vježbi. Zato je bilo potrebno da Crkva javno i službeno progovori svoju riječ o ovoj pojavi. Dokument je upravljen "prvotno onima koji su angažirani u pastoralnoj djelatnosti, da im se pomogne objasniti kako se pokret New Agea razlikuje od kršćanske vjere", kaže se već u predgovoru. U stvaranju ovog dokumenta bile su uključene još i Kongregacija za evangelizaciju naroda i Papinsko vijeće za promicanje jedinstva kršćana kao i druge osobe koje dobro poznaju New Age i kršćansku vjeru.

Strateški značaj ovog dokumenta je u tome što Crkva njime postavlja strateške orjentire svojim vjernicima da se ne izgube u mnogobrojnim ponudama New Agea, nego da mognu dobro razlikovati što je od tih ponuda u skladu, a što je nespojivo s kršćanskom vjerom. New Age je jedna velika, globalna mreža koja se stvara i širi po svim stranama svijeta. Radi se dakle o novoj ideologiji, novoj paradigmi mišljenja i djelovanja koja se želi nametnuti na svim područjima ljudskog stvaralaštva. Dugo se osjećala potreba da Crkva odgovori na ovaj izazov New Agea i donese svoj jasni stav. Dokument nije mogao biti donesen prije jer je New Age kao pokret u neprestanoj formaciji i previranju, tako da je bilo teško zauzeti jasan stav prema tome fluidnom i tranzitnom pokretu. Pokret ni danas nije jasno definiran ni hijerarhijski strukturiran, nego je i dalje podložan raznim utjecajima. Dokument o New Ageu ima to na pameti i zato izričito tvrdi da je i sam dokument jedan radni izvještaj koji će se još dorađivati prema promjenama koje se budu događala u globalnom pokretu New Agea.

Ovaj se dokument već dugo očekivao budući da se globalna mreža New Agea raširila po čitavom svijetu i zahvatila također i mnoge vjernike, pa i neke crkvene ustanove kao što su sjemeništa i domovi duhovnih vježbi. Zato je bilo potrebno da Crkva javno i službeno progovori svoju riječ o ovoj pojavi.

Iako dokument na više mjesta polemizira s New Ageom, on ističe i njegov pozitivni doprinos, kao što je kritika materijalizma današnjeg života, kritika filozofije, medicine i psihijatrije koje su se otuđila od čovjeka, zanimanje za nadnaravno i religiozno iskustvo, kritika razuzdanog individualizma koji naučava sebeljublje i ne brine se za druge, za budućnost i za okoliš. Prema tome kršćanstvo i New Age imaju dodirnih točaka u kojima bi mogli surađivati.

Područja na kojima bi mogli dijalogizirati i surađivati jesu briga za duhovnu dimenziju čovjeka, čuvanje okoliša i zalaganje za ekološke pothvate, unapređenje ljudskih prava. Crkva priznaje u spomenutom dokumentu kako se ljudi zanimaju za New Age jer osjećaju kako taj pokret zahvaća njihovo srce i pokušava dati smisao otuđenom i otuđujućem svijetu u kojem živimo. Dokument daje do znanja da to što ljudi traže u New Ageu imaju u kršćanstvu i u daleko većoj mjeri. Voda koju nudi New Age ne može do kraja utažiti žeđ ljudskog srca. To može učiniti samo Isus Krist, koji donosi i daruje živu vodu od koje se više ne žedni.

U šestom poglavlju dokumenta izričito se tvrdi da nije moguće vjerovati i u Krista i u Vodenjaka. Ovo je situacija, kaže dokument, u kojoj se stoji ili na jednoj ili na drugoj strani. Za potvrdu ovog stava navode se Isusove riječi: "Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara: ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati" (Lk 16,13). Ova se istina odnosi i na New Age jer su mnoge struje koje su hranile ovaj pokret, izričito protukršćanske. "Njihov stav prema kršćanstvu nije neutralan, nego neutralizirajući".

New Age je neprihvatljiv i stoga što njegova ideologija svjesno i namjerno briše stvarne razlike između Stvoritelja i stvorenja, ljudskog roda i prirode, religije i psihologije, subjektivne i objektivne stvarnosti. Ovakva neprirodna i umjetna fuzija na koncu postaje konfuzija. A nastala je zbog toga što je New Age zanemario ulogu intelekta i preveliku važnost dao emocijama, intuiciji i trenutnom raspoloženju, koje je, nažalost, često puta varljivo. Nasuprot ovakvom stavu, Crkva pokazuje da zdrava suradnja između vjere i razuma poboljšava ljudski život, pročiščuje našu vjeru i afirmira našu osobnost.

New Age je privlačan mnogim ljudima, pa tako i kršćanima jer nudi veliku sreću po jeftinom i prihvatljivom receptu. Ljudsko srce je sklono vjerovati u iluziju. Tijekom povijesti razne utopije su osvajale ljudska srca jer su nudile ostvarenje raja na zemlji. Ideologiju New Agea doživljavam kao neozbiljno igranje raja na Zemlji. To je vrlo opasno i dosadašnja povijest je pokazala da je takva praksa pogibeljna za Zemlju i njezine stanovnike.

Prvo poglavlje dokumenta Isus Krist – donositelj vode žive završava tvrdnjom da je New Age izazov Crkvi. "Ljudi osjećaju da im kršćanska religija ne pruža – ili im možda nikad nije davala – ono što uistinu trebaju. Traganje koje ljude često vodi u New Age jest istinska žudnja za dubljom duhovnošću, za nečim što zahvaća njihovo srce i za načinom kojim bi dali smisao zbrkanom i često otuđujućem svijetu".

New Age je privlačan mnogim ljudima, pa tako i kršćanima jer nudi veliku sreću po jeftinom i prihvatljivom receptu. Ljudsko srce je sklono vjerovati u iluziju. Tijekom povijesti razne utopije su osvajale ljudska srca jer su nudile ostvarenje raja na zemlji. Ideologiju New Agea doživljavam kao neozbiljno igranje raja na Zemlji. To je vrlo opasno i dosadašnja povijest je pokazala da je takva praksa pogibeljna za Zemlju i njezine stanovnike. New Age je postao iznimno popularan i radi toga što dopušta kombiniranje raznih vjerovanja, terapija i praksa gdje se ne vodi računa o nespojivosti i protuslovljima što ih takva metoda može uključivati. Crkveni dokument o New Ageu spominje i činjenicu da je New Ageu s nekim skupinama međunarodnog utjecaja zajednički cilj iskorijeniti i nadvladati pojedinačne religije kako bi napravili mjesto univerzalnoj religiji, sposobnoj objediniti čitavo čovječanstvo. Ovakvo izjednačavanje svih religija za kršćanstvo je neprihvatljivo. Osnovna karakteristika New Agea je u tendenciji da relativizira Apsolutno, tj. Boga, a da apsolutizira relativno, tj. da čovjeka smatra božanskim. U New Ageu se ponavlja pokušaj gradnje Babilonske kule kojom su ljudi htjeli doći do Boga. Kršćanstvo nudi drukčiji put: Bog sam se spušta među ljude da ih obnovi, otkupi, preporodi te kao spašene i nove ljude dovede u Kraljevstvo Božje.

Ideologija New Agea je zavodljiva i radi toga što želi uvjeriti čovjeka da se on treba osloboditi svakog autoriteta i stvarati svoju narav i svoj svijet prema vlastitim željama i potrebama. Međutim, ovakav stav nužno dovodi do sukoba s interesima drugih koji također imaju svoje pravo da žive kako se njima prohtije. New Age već sada dolazi u krizu jer svoja optimistična očekivanja gradi uglavnom na mitovima. Prijelaz iz kozmičkog razdoblja Ribe u kojem je dominiralo kršćanstvo u nadolazeću eru Vodenjaka, prema zastupnicima New Agea nezaustavno vodi prema univerzalnoj harmoniji i aktiviranju latentnih kreativnih sila skrivenih u ljudskoj naravi. Ta je pretpostavka kriva i već je mnoge razočarala jer evolucija na znanstvenom polju ne ide usporedo s evolucijom na moralnom području ljudskog djelovanja. Ljudski razum je silno napredovao na području znanosti i tehnike, ali se ljudsko srce nije bitno promijenilo.

New Age naučava da je čovjeku potreban novi uvid, prosvjetljenje koje će nam dati neki guru ili neke psihološke tehnike koje će aktivirati latentne kreativne sile naše podsvijesti i sve će u našem životu krenuti na bolje. Isus predlaže drugi put. On kaže da se čovjek mora obratiti, da mora mijenjati svoje srce jer upravo iz tog neobraćenog ljudskog srca izvire svako zlo. Čovjek se mora obratiti da bi mogao prihvatiti vrednote koje nudi Isusovo Evanđelje. Riječ Božja donosi plod samo u dobru i plemenitu srcu. New Age ne misli tako i zato je on nespojiv s kršćanskom porukom spasenja.

Nova paradigma koju je usvojio New Age želi potpuno preoblikovati život i značenje Isusa Krista. Te dvije paradigme toliko su međusobno suprotstavljene da ne mogu zajedno koegzistirati. New Age je zapreka autentičnoj evangelizaciji svijeta jer smatra zajedno s Nietzscheom da je kršćanstvo spriječilo da se autentično čovještvo očituje u punini i zato napušta odnosno kritizira kršćansku viziju o suradnji s božanskom milošću, a nudi razne tehnike i terapije kojima će čovjek sam svojim silama postići najviši stupanj samo-ostvarenja. Put je psihoterapija, a spasenje je u spoznaji univerzalne svijesti, a ne u oproštenju grijeha, kojega praktički i nema prema shvaćanju New Agea.

Prijelaz iz kozmičkog razdoblja Ribe u kojem je dominiralo kršćanstvo u nadolazeću eru Vodenjaka, prema zastupnicima New Agea nezaustavno vodi prema univerzalnoj harmoniji i aktiviranju latentnih kreativnih sila skrivenih u ljudskoj naravi. Ta je pretpostavka kriva i već je mnoge razočarala jer evolucija na znanstvenom polju ne ide usporedo s evolucijom na moralnom području ljudskog djelovanja. Ljudski razum je silno napredovao na području znanosti i tehnike, ali se ljudsko srce nije bitno promijenilo.

U petom poglavlju crkvenog dokumenta o New Ageu govori se o Isusu Kristu koji nam daje vodu života. Glavna poruka ovog poglavlja izložena je prema evanđeoskom tekstu koji govori o susretu Isusa i Samarijanke na Jakovljevu zdencu (Iv 4). "Iskustvo susreta sa strancem koji nam daje vodu života ilustrira na koji se način kršćani mogu i moraju založiti u dijalogu sa svakim tko još ne pozna Isusa" (5). Isus je postupno objavljivao istinu o sebi i o Ocu nebeskom na način koji je bio razumljiv i prihvatljiv Samarijanki i njezinim sugrađanima. Oni, kaže dokument, "od slušanja pripovijedanja o Isusu prelaze na osobno upoznavanje, zatim na shvaćanje sveopćeg značenja njegova identiteta. Sve se to događa jer su njihov duh i njihovo srce dobro disponirani". To je put i način kako treba naviještati Kraljevstvo Božje. Isusovo ljubazno ophođenje prema ženi primjer je pastoralne učinkovitosti u pomaganju drugome da se susretne s pravim Bogom. Na to nas izričito poziva najnoviji dokument o New Ageu koji kaže: "Ovaj bi pristup mogao biti veoma plodan kod osoba koje je možda privukao vodonosac Vodenjak, ali koji još iskreno traže istinu. Trebalo bi ih pozivati da slušaju Isusa koji nam ne daje samo nešto što gasi našu svakodnevnu žeđ, nego također duboku i skrivenu duhovnu žeđ za 'vodom živom'. Važno je priznati iskrenost osoba koje traže istinu". Onaj tko se istinski susreo s Isusom Kristom, donositeljem vode žive, onaj koji je bio dirnut tim susretom imat će veći utjecaj na druge jer će govoriti iz uvjerenja da je Isus uistinu Spasitelj svijeta.

Početak trećeg tisućljeća u kojem New Age, čini se, doseže svoj vrhunac, pravi je kairos za novu evangelizaciju. Crkva nam poručuje da ne bi trebalo prvotno isticati nedostatke u drugim pristupima, nego staviti naglasak na trajno preispitivanje izvora naše vjere da bismo mogli pružiti dobro i produbljeno predstavljanje kršćanske poruke. U tom smislu "jedno od najkorisnijih pomagala koja su nam na raspolaganju jest Katekizam Katoličke Crkve", preporučuje nam dokument o New Ageu. Dokument završava pozivom da kršćani budu svjedoci onog najboljeg što po svojoj vjeri imaju. "Kupci na svjetskom sajmu religioznih ponuda privlačnost kršćanstva osjetit će prije svega u svjedočanstvu članova Crkve, u njihovu pouzdanju, smirenosti i vedrini te u njihovoj konkretnoj ljubavi prema bližnjemu, a sve su to plodovi njihove vjere, hranjeni istinskom osobnom molitvom".

Razgovarao: Alen Matušek