www.pogled.org

Home - početna stranica
O nama - Pogled - list mladih katolika
Arhiv - prethodni brojevi
Linkovi raznih srodnih web-stranica
Mapa naših web-stranica
Naše e-mail adrese za kontakte
Komentari - Pogled - katolički list za mlade
Pomak - pokret mladih katolika
Razno - različiti zanimljivi sadržaji
Tražilica - pretražite naše web-stranice

Novodopske crtice

Temeljne razlike
New Agea i kršćanstva


U prošlom broju Pogleda objavili smo prvi dio razgovora s dr. Mijom Nikićem, DI, o problematici New Agea u svjetlu novoga crkvenoga dokumenta Isus Krist – donositelj vode života. Iako postoje mogućnosti dijaloga kršćanstva s New Ageom, pa čak i suradnje na nekim zajedničkim područjima, između njih ipak postoje neke temeljne nepomirljive razlike. O njima će biti nešto više riječi u nastavku razgovora. 


Ako je New Age zapreka istinskoj evangelizaciji svijeta, tada je to vjerojatno ponajviše zato što promiče sliku boga koji je sasvim različit od Boga kojeg naviješta Crkva. U čemu se newageovska poruka bitno protivi kršćanskoj?

Osnovna načela misli New Agea su monizam kojim se želi nadvladati stvarne razlike, a njegov najočitiji izraz jest holizam, zatim sakralizacija Zemlje te uključni panteizam. Bitna matrica misli New Agea usvojena je iz ezoterično-teozofske tradicije koju su prihvatili intelektualni krugovi 18. i 19. stoljeća.

Središnje teme New Agea su: svemir kao organska cjelina; Energija (Duša ili Duh) koja animira svemir; posredovanje raznih duhovnih bića; vječna spoznaja koja je iznad svih religija i kultura; poticaj da se slijede prosvijetljeni učitelji.

Bog New Agea nije osoban ni transcendentan, nego neka neosobna energija, svemirska inteligencija, odnosno kozmički um. Evo glavnih razlika između nauka New Agea i kršćanske vjere:

Pojmovi

New Age

Kršćanstvo

Dobro i zlo

Ne postoji. Postoji prosvijetljenost i neznanje. Postoji razlika između dobra i zla. Božji zakon izražen je kroz Deset zapovijedi, osobito zapovijed ljubavi.

Grijeh

Ne postoji. Postoji samo neznanje i otuđenje od kozmosa. Nije potrebno oproštenje ni otkupljenje, nego proširenje svijesti i nova spoznaja. Postoji grijeh – zloporaba slobode koju je Bog dao ljudima kako bi bili sposobni ljubiti jedni druge i njega. Grijeh je i povreda te ljubavi. Isus je umro na križu za naše grijehe i tako nas otkupio.

Ljubav

Energija, visokofrekventna vibracija. Dolazi od Boga, koji je sam Ljubav.

Sreća

Usklađenost s kozmosom, s božanskom, svemirskom energijom. Zajedništvo, prijateljstvo s Bogom, koji je osoba. Blaženi su oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je (Lk 11,28).

Bolest

Znak da je čovjek neprosvijetljen, neusklađen s kozmosom i s prirodom. Ušla u svijet kao posljedica istočnoga grijeha. Ali čovjeka i bolest i zdravlje može jednako dovesti Bogu ako se preda u njegove ruke.

Trpljenje

Besmisleno, znak neprosvijetljenosti, nesposobnosti da ostvarimo svoje potencijale. Treba ga izbjeći. Dio života. Ima smisao, otkupiteljsku vrijednost za nas i druge ljude kad ga sjedinimo s Kristovom mukom.

Način duhovnog rasta

Tehnikama i terapijama.

Uzdizanje na razinu svijesti na kojoj čovjek postaje svjestan božanskoga u sebi.

Suradnjom s Božjom milošću.

Bog prvi prilazi čovjeku. Čovjeku nije potrebna tehnika nego čisto srce, da kao dijete primi nezasluženi Božji dar.

Sredstva duhovnog rasta Tehnike proširenja svijesti, channelling (suvremeni oblik spiritizma, komunikacija s duhovima), reiki, transcendentalna meditacija, kristali, joga, transpersonalna psihologija… Molitva kao osobni susret s Bogom, sakramenti, čitanje Božje riječi, čuvanje Božjih zapovijedi, kršćanska meditacija (razmatranje), ispit savjesti, djela ljubavi prema bližnjemu.

Spasenje

Samospašavanje koje se događa transformacijom pojedinca u kozmičku svijest. Spasenje je također spoznaja, osobito kroz tajna znanja (ezoterija), tajne moći (okultizam i magija). Isus Krist, Sin Božji, došao je na svijet da se svijet spasi po njegovoj muci i smrti na križu, da otkupi ljude od grijeha i pomiri ih s Bogom. On je jedini Spasitelj i Otkupitelj, a umro je za sve ljude i svi koji ga u vjeri prihvati i slijede njegov put ljubavi bit će spašeni.
Što se događa poslije smrti Nakon mnogobrojnih reinkarnacija događa se utapanje u božansku, svemirsku energiju.

Reinkarnacija (zapadnjački shvaćena kao postupno razvijanje čovjekovih potencijala, a ne kao kazna i čišćenje, čime je izvorno smatrana u hinduizmu i budizmu).

Raj, vječno blaženstvo za one koji su u ovome životu živjeli kao Božji prijatelji (uključujući i one koji ga nisu poznavali, ali su živjeli po svojoj savjesti i opredjeljivali se za dobro) ili pakao, vječno prokletstvo za one koji su do kraja ustrajali u opredjeljenju za zlo.

Nema reinkarnacije. Čovjek živi samo jedan zemaljski život u kojemu se odlučuje za ili protiv Boga – osobna odgovornost.

Bog

Neosobna energija, prisutna u svijetu s kojim tvori kozmičko jedinstvo; božanska kozmička energija; životni princip, duh ili duša svijeta, sveukupni zbroj svijesti koja postoji u svijetu; sve je Bog.

Bog je osoba. Kršćansko poimanje Boga jest Sveto Trojstvo – dinamizam Ljubavi, jedan Bog u tri božanske osobe – Otac, Sin i Duh Sveti.

Isus Krist

Isus iz Nazareta nije Bog nego jedna od mnogih povijesnih manifestacija kozmičkog i univerzalnog “Krista”. “Kozmički Krist” je obrazac koji se ponavlja u mnogim ljudima, na različitim mjestima i u različita vremena. “Krist” je naslov koji se može primijeniti na osobu koja je dostigla stupanj svijesti na kojemu sebe doživljava božanskom. “Kristična energija” jest božanska energija koju čovjek svjesno prima, a Isus iz Nazareta samo je jedan od mnogih povijesnih likova u komu se ta energija uprisutnjuje. Isus iz Nazareta povijesna je osoba, ali i Sin Božji, druga božanska osoba Presvetoga Trojstva. On je pravi Bog i pravi čovjek, Bog koji se u jednom povijesnom trenutku utjelovio i postao čovjekom radi nas ljudi i radi našega spasenja, te da ljudima objavi Boga kao Oca i njegovu ljubav prema svakom čovjeku. On je jedini Spasitelj svijeta, i u njemu je punina božanske objave. Začet je po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice, raspet pod Poncijem Pilatom, umro, pokopan i uskrsnuo treći dan. Uzašao je na nebo i sjedi s desna Ocu. Opet će doći suditi žive i mrtve. Prisutan je u svojoj Crkvi kao zajednici vjernika, a na poseban način u sakramentima.

Čovjek

New Age apsolutizira čovjeka i smatra ga božanskim. Čovjek je bog, samo to ne zna i zato ga treba prosvijetliti. Kao takav čovjek ne može griješiti. Nakon smrti utapa se u Bogu i gubi svoju osobnost. Čovjek je dijete Božje, osoba, neponovljiv, jedinstven, slobodan, stvoren na sliku Božju. Ali čovjek je stvorenje, ograničen je i ranjen grijehom, te se može potpuno ostvariti i spasiti samo uz Božju pomoć.
Bog i čovjek Briše se razlika između Stvoritelja i stvorenja. Bog je Stvoritelj, vrhovno biće. Čovjek je stvorenje.

Što određuje čovjeka?

S jedne strane vjeruje se u karmu, sudbinu, zvijezde koje određuju čovjeka. S druge strane smatra se da čovjek sam ima svoju sudbinu u svojim rukama i sve ovisi isključivo o njemu samome – sami izabiremo okolnosti svoga života, čak i svoje zdravlje ili bolest. Bog je stvorio čovjeka ima plan s njime, želi da se svaki čovjek spasi i živi vječno u zajedništvu i ljubavi s Bogom. Ali čovjek je upravo iz ljubavi stvoren slobodan. Ima slobodnu volju kojom bira između dobra i zla, opredjeljuje se za Boga ili protiv njega. Bog želi čovjekovu suradnju, poštujući njegovu slobodu.

Priroda

Fascinacija prirodom; priroda je živo biće; sakralizacija zemlje (Majka Zemlja, Gea); panteizam (Bog je sve). Priroda je Božje djelo. Priroda nije Bog, samo odraz Božje ljepote. Čovjek, zadužen od Boga da se razborito služi prirodom i stvorenim svijetom i da se brine za nju. Ali čovjek bitno različit od drugoga stvorenja, samo on ima besmrtnu dušu.

Svijet

Nema prave razlike između svijeta, čovjeka i Boga. Svemir je ocean energije. Sve što postoji jest energija na različitim vibracijama. Bog je stvorio svijet i čovjeka. Svijet je povjerio čovjeku na brigu. Zlo ulazi u svijet čovjekovim neposluhom (istočnim grijehom), zbog čega čovjek često doživljava svijet kao neprijateljski.

Odnos prema drugim religijama

Globalizam. Relativizam. Spajanje svih religijskih tradicija u jedno na eklektičan način. Sinkretičko kombiniranje duhovnih elemenata bez obzira na podrijetlo. Ekumenizam i međureligijski dijalog – traženje zajedničkoga kao temelja za dijalog i suradnju, ali ne kao pokušaj da se različite religije pomiješaju u jednu. Poštivanje drugih religija i svjetonazora uz poznavanje i čuvanje svoje vjere, u kojoj smatramo da nam je dana punina sredstava spasenja.

Što bismo na kraju mogli zaključiti? Što nam Crkva savjetuje?

Crkva nam poručuje da ne bi trebalo prvotno isticati nedostatke u drugim pristupima, nego staviti naglasak na trajno preispitivanje izvora naše vjere da bismo mogli pružiti dobro i produbljeno predstavljanje kršćanske poruke. U tom smislu "jedno od najkorisnijih pomagala koja su nam na raspolaganju jest Katekizam Katoličke Crkve", preporučuje nam dokument o New Ageu. Dokument završava pozivom da kršćani budu svjedoci onog najboljeg što po svojoj vjeri imaju. "Kupci na svjetskom sajmu religioznih ponuda privlačnost kršćanstva osjetit će prije svega u svjedočanstvu članova Crkve, u njihovu pouzdanju, smirenosti i vedrini te u njihovoj konkretnoj ljubavi prema bližnjemu, a sve su to plodovi njihove vjere, hranjeni istinskom osobnom molitvom".

Razgovarao: Alen Matušek


IE 5; 800x600      
CP 1250      

[ Home | O nama | Arhiv | Linkovi | Mapa | E-mail | Narudžbe | Pomak | Razno | Tražilica ]
© Pogled - katolički list za mlade :: www.pogled.org :: Pomak - pokret mladih katolika ®