Iz vlastitog iskustva mogu reći kako je katkad problem isključivo u neorganiziranosti fakulteta. Možda preveliki broj studenata jest otežavajuća okolnost za praktičnu nastavu, no uz dobre satnice i podjele mogu se čuda napraviti. Naravno, uz organizaciju potrebna je volja i tim koji bi se prihvatio posla sa studentima.

Profesori često zasipaju mlade kolege gomilama informacija i podataka, tek toliko da se ispune predviđeni planovi i programi u tekućoj akademskoj godini, i ništa više. Pričaju o određenim zakonima, shemama, pravilima pisanja, dok studenti ostaju tek pasivni slušači i, zapravo, bez prave prilike, tj. pokušaja primjene stečenog znanja u praksi. Ne mislim na primjenu znanja putem kolokvija ili ispita, već na direktan susret s mogućim poslovima.

Nažalost, problem prakse nije samo "pravaški" problem, već je itekako prisutan i kod studenata ostalih hrvatskih fakulteta, posebno društvenog usmjerenja. Studenti godinama bivaju kljukani teorijom, stečeno znanje ponekad je dovoljno za dolazak do drugog praga u popularnom milijunskom kvizu, ali nešto više od toga - teško!

Nije istina kako studenti prava, ekonomije, politologije, novinarstva, humanističkih znanosti itd. moraju ostati bez dana prakse tijekom studiranja; kao što kandidati za stomatologe imaju obavezne vježbe (inače će kliješta biti rješenje za sve karijese i gangrene), tako i nabrojani fakulteti moraju budućim stručnjacima omogućiti kvalitetniji put i bolju naobrazbu. Barem jedan dan (makar, naravno, nije dovoljan) na nekom radnom mjestu može mnogo značiti, pomoći studentu da osjeti posao za koji se opredijelio, približiti mu ga iz prve ruke, a ne samo iz udžbenika. Studenti moraju ući u te sudove, urede, tvrtke, redakcije, napisati tisuće probnih podnesaka, ponuda, vijesti i izvještaja. I zatim se to i takvo iskustvo treba nadopunjavati sa suhoparnim, ali nekad korisnim knjižurinama, čuvarima teoretskih mudrosti.

Fakulteti će, definitivno, morati poraditi na osmišljavanju i potvrdi kvalitetnih programa koji bi donijeli povećanje praktičnih vježbi. Niti određene institucije, poduzeća, mediji, izdavačke kuće, škole i sl. neće moći izbjeći svoj dio odgovornosti u tim programima. Odgovornost znači izaći studentu ususret, pružiti mu što bolje uvjete i mogućnosti, kako bi danas sutra izniknuo u osobu vrijednu još većeg ulaganja, na putu prema konačnoj specijalizaciji.

Vjerojatno će proći godine dok studenti prava iz gorespomenute ankete ne postanu zadovoljni količinom praktične nastave na faksu. Ipak, poželjno je vjerovati i nadati se!