Pitanje je koliko je uputno borilačke vještine i gladijatorske borbe prenositi na televizijskim ekranima. Slično kao što se emitiranje filmova s puno grubosti i krvi odgađa do kasnih večernjih sati, a uz njihove naslove stavljaju se oznake do koje dobne skupine gledatelja nisu primjereni, tako bi trebalo uvijek postupati i s gladijatorskim borbama.

Do prije par mjeseci naši gledatelji mogli su gladijatorske borbe gledati samo na satelitskim televizijskim postajama, a odnedavno ih mogu pratiti i na nacionalnim televizijskim programima. Kolika je gledanost mečeve između vrhunskih snagatora, dovoljno govore svađe dviju naših televizijskih kompanija oko prava prijenosa borbe Mirka Filipovića zvanog Cro Cop i njegovih protivnika. Sve je valjda započelo tako što je prošli važan meč između najjačeg Hrvata, kako ga mediji vole nazivati, i Boba Sappa, američkog diva, čovjeka gotovo dvostruko težeg od Mirka, prenosila Nova-TV i što je očito ostvarila izvanrednu gledanost. Poslije su se izgleda čelni ljudi te televizijske postaje malo pogrešno pohvalili kako su svojim televizijskim prijenosom stvorili Cro Copa, što su im Mirkom i njegov menadžer jako zamjerili, jer se Mirko "izgradio svojom krvlju i voljom". Nakon cijele svađe ipak niti jedna naša televizijska postaja nije gledateljima ponudila izravan prijenos meča, a HTV je prikazala snimku borbe s Heathom Herringom. Prethodna borba, ona s Bobom Sappom, po pravilima K-1, bila je gotovo kao obična tučnjava slična boksu, uz dodatak uporabe i nogu, što na televiziji i nije izgledalo tako strašno. Tek kad se div srušio na pod, svima je postalo jasno da je dobio i te kako jak udarac u lice. Poslije je rečeno da mu je slomljena orbitalna kost, a Mirko je kasnije izjavio da bi takav udarac teško izdržao bilo koji njegov protivnik. Najnovija Cro Copova borba bila je puno grublja, ili bar tako djeluje gledateljima. S Herringom Mirko se borio po Pride pravilima, dakle u ultimate fightu, gdje gotovo nema pravila. Zabranjeno je valjda samo davljenje i ozljeđivanje vrata, niski udarci i tome slično. Radi se o tučnjavi s tankim polurukavicama, dopušteno je služiti se nogama, hrvati se s protivnikom i mlatiti ga i kada padne na pod. Nešto od toga se i dogodilo Mirkovu protivniku. Nakon gadnoga udarca nogom u rebra Heath Herring je pao na pod, a onda je slijedio Cro Copov rafal od 10 udaraca ljevicom u glavu. Ishod je takav da je čovjek meč završio s tri slomljena rebra, a stanje njegove glave gledateljima nije poznato. Sve to trajalo je nešto malo više od tri minute, a i u kraćem vremenu borba može završiti još gore, pa i kobno.

Gledajući Mirka Filipovića u Knjazovoj brbljaonici gledatelj se ne može oteti dojmu da se radi o sasvim običnom čovjeku sa slavonskim srcem i dušom. Oženjen je i živi u sretnoj obitelji. Njegova supruga, odnedavno majka, nerado gleda Mirkove mečeve, kao i njegova majka, ali zato brojni prijatelji u tome uživaju. Mirko je već 11 puta pobijedio u borbama u Japanu, ali njegovi najmiliji strahuju da se jednom ne vrati kao poraženi i kao polomljeni. Da se radi o opasnom sportu, ako ga se tako može nazvati, dovoljno govori zafrkavanje dvojice Mirkovih prijatelja kojima su dali po jednu rukavicu i nagovorili ih da se malo "pošoraju". Igra se pretvorila u muk i neizvjesnost kada je jedan od prijatelja dobio dosta jak udarac u glavu i onesvijestio se. Sam Mirko poslije je Knjazu rekao da se lako sada smijati, nakon što mu se prijatelj osvijestio, ali da je promro od straha kada je čovjek pred njim kao pokošen pao na zemlju. U cijeloj brbljaonici prikazan je i Cro Copov svakodnevni profesionalni dio života. Pripadnik je specijalnih policijskih postrojbi u Lučkom. Svoja borilačka umijeća koristi i u svom poslu, a i svoje kolege rado poučava. Nakon svega viđenog znam da nije dobro naći se među kriminalcima kad su Mirko i njegovi kolege pozvani da interveniraju.