28. rujna 2003. godine točno u podne ili nakon molitve Angelusa (Anđeoski pozdrav, Anđeo Gospodnji, Pozdrav Gospe) papa Ivan Pavao II. obznanio je cijelome svijetu imena nadbiskupa, biskupa, svećenika Katoličke crkve koji će na Konzistoriju u Rimu 21. listopada 2003. biti promaknuti u red kardinala Svete Rimske Crkve. Kako je to zvučno! Ne bi ta vijest toliko odjeknula u nas da među imenima koje je Papa proglasio nije i mons. Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački. Sadašnji papa već treći put otkako je na papinskoj stolici (25 godina) imenuje kardinalom nadbiskupa iz hrvatskoga naroda (kardinala Franju Kuharića, kardinala Vinka Puljića i sada mons. Bozanića).

Malo povijesti:

Mons. Bozanić biti će šesti zagrebački nadbiskup imenovan kardinalom. Najveću funkciju od hrvatskih kardinala u povijesti imao je kardinal Franjo Šeper. Bio je pročelnik obnovljene Kongregacije za nauk vjere.

Unatoč izlaganju da budem kritizirana za banaliziranje, ipak ću pokušati ukratko, mladima primjereno, objasniti što to znači biti imenovan kardinalom. Bez nekih osnovnih podataka se ne može. Kardinal se ne zaređuje, on prima čast. Znači nije to neki četvrti stupanj, još veća punina sakramenta svetoga reda (red đakona, red prezbitera, red biskupa), nego čast koja se iskazuje određenim osobama u Crkvi koje moraju biti “barem svećenici”.

- imaju purpurnu kapicu i purpurni pojas - ta boja je boja mučeništva;
- dobivaju i kardinalski biret (vrsta pokrivala za glavu);
- od Svetog Oca primaju kardinalski prsten;
- kada papa umre sudjeluju u Konklavi (biranju novoga pape);
- najčešće se iz reda kardinala i biraju pape;
- oni su “stožer” (cardo) Katoličke Crkve. Papini najbliži suradnici koji obnašaju najodgovornije službe u Katoličkoj Crkvi. To su Papini pomoćnici u vođenju cijele Crkve;
- osim velike časti i dostojanstva koja im se imenovanjem iskazuje od njih se očekuju i veće obveze i odgovornost, ali sada na razini cijele Crkve.

Sudeći po dosadašnjim obvezama koje nadbiskup Bozanić već obnaša na razini Katoličke Crkve u Europi u nekim Papinskim vijećima, lako je pretpostaviti da ga čekaju sve veće obveze i odgovornosti na razini cijele Crkve. Stoga mu je itekako potrebna molitva i svih nas.

“Pridružimo se radosno našem nacionalnom hodočašću u prvoj polovici studenoga ove godine i sudjelujmo u molitvi za naše narodno jedinstvo u svemu što je nužno za naš zajednički život i suživot s drugima, a nadasve za ljubav koja je izvor svakog istinskog zajedništva i savršenstva" (Iz pisma hrvatskih biskupa)

Od 6. do 9. studenoga održat će se veliko nacionalno hodočašće u Rim. Riječ je o prvom takvom hodočašću u novom tisućljeću i prvom od uspostave neovisne države Hrvatske. Hrvatski biskupi pozvali su stoga sve nas da se u što većem broju na njega odazovemo! Kako je istaknuto u priopćenju, tri su najvažnija razloga za to hodočašće.

Prvi je razlog, ističu biskupi, izraz zahvalnosti prema Svetom Ocu koji nam je tijekom svog pontifikata na mnogo načina pokazao svoju privrženost i ljubav. Povezano s time, drugi je razlog hodočašću 25. obljetnica papinske službe Ivana Pavla II. Hrvatski vjernici će se na tom hodočašću pridružiti mnogima koji će Papi čestitati i zahvaliti "za vjerno i požrtvovno služenje Crkvi i cijelom čovječanstvu, te moliti Boga da ga čuva živa i nepovrijeđena, kako bi i nadalje mogao učvršćivati svoju braću u vjeri". Za to će im se izravno pružiti prilika na posebnoj audijenciji 8. studenog.

Treći je povod hodočašća potreba učvršćenja vjere, crkvenoga i narodnog zajedništva. Hrvatski biskupi u svojoj poruci navode kako su te vrednote, koje su nam pomogle tijekom burnih stoljeća očuvati narodni identitet i podnijeti teške križeve i iskušenja, u današnje doba sve više ugrožene a samo s njima moguće je sigurno kročiti u našu zajedničku budućnost. “Zato je potrebno, u ovom današnjem zahtjevnom vremenu, kao pojedinci i narod, kao obitelji i društvo, ponovno se čvrsto za njih opredijeliti", pozivaju nas biskupi. Geslo hodočašća, za koje se predviđa da će sudjelovati najmanje 5.000 hodočasnika, je “Učvrstimo vjeru, crkveno i narodno zajedništvo!“.

Uz poziv naših biskupa na zahvalno hodočašće u Rim, donosimo i dojmove onih koji su se nedavno vratili iz Rima, sa maturalnog putovanja. To su maturanti Nadbiskupske klasične gimnazije u Zagrebu. Njihove dojmove nam je prenijela Tanja Popec.

Silvio Golubović, 4. a: Na prvi pogled Rim se ni po čemu nije razlikovao od drugih gradova prepunih ružnih visokih katnica, modernih trgovina i prometne gužve; ni traga slavnoj prošlosti. Srećom, to je bio noviji dio Rima iz XX. stoljeća... Što smo više ulazili u njega, počeo sam ga ipak otkrivati kao Vječni Grad. Proveli smo pet dana u razgledavanju Rima. Imali smo izvanrednog vodiča, gospodina Slavu, koji nas je na zanimljiv način poučavao i tumačio nam sve što smo susreli, imajući mnogo strpljenja i razumijevanja za naše mladenačke ispade. Dani su nam brzo prolazili, uvijek istim tempom, ali začinjeni uvijek novim sadržajima. Obišli smo pedesetak različitih objekata, crkvi, trgova, fontana, bazilika, muzeja i sličnih turističkih atrakcija. Izdvajam: Vatikan, vatikanske muzeje, bili smo na audijenciji s papom Ivanom Pavlom II., penjali se na kupolu Sv. Petra, posjetili smo Sikstinsku kapelu, Montecassino, Lateransku baziliku, Panteon, Koloseum, Pompeje, Katakombe Sv. Kalista i tu je nezaboravan noćni obilazak Rima – Fontana di Trevi... U Rimu je lijepo boraviti; zapravo, nezaboravno je!

Mislav Puškarić, 4. b: Putovanje u Rim za mene je bilo putovanje puno radosti, veselja, zanimljivosti i uzbuđenja. Napokon sam u Rimu u gradu svjetske civilizacije i umjetnosti, u gradu prepunom lijepih skulptura i značajnih institucija, kako za Rim, tako i za cijelo čovječanstvo. Izvor mašte i ljepote, ljubavi i dobrote za mene je postao Rim, stari grad Latina.

Marijan Pavelić, 4. a: I kod nas se potvrdila poznata rečenica: "Svi putovi vode u Rim." Šetnja rimskim ulicama nudi upoznavanje većeg dijela čovjekove kulture. "Upoznati" ne znači posjedovati suvenire, literaturu, pa čak i znanje o, primjerice, nekoj umjetnini, nego stvoriti jasnu sliku borbom subjektivnog (doživljenog) i objektivnog (naučenog). Gotovo je nemoguće proći Rimom i ostati nezainteresiran, hladan – neizgrađen. Rim je jedinstven, vječan, zapravo – neopisiv!