Festival se održao u sklopu cjelodnevnih događanja koja su za oko 400 mladih pripremili Povjerenstvo za pastoral mladih Varaždinske biskupije i Nacionalni centar Udruge "Vojska Bezgrešne"; posebice je zanimljiva bila multimedijalna kateheza koju je na temu "Mladost na raskrižju vjerskih i duhovnih putova" vodio franjevac konventualac Josip Blažević. Nakon mise koju je u svetištu Uznesenja Blažene Djevice Marije predvodio varaždinski biskup Marko Culej, u molvarskoj sportskoj dvorani održao se Marija Fest na kojem su sa po dvije pjesme nastupili već poznati izvođači - Apostoli mira, Božja slava band, Čedo Antolić, Željka Marinović, Davor Terzić i KUMI, Kefa, Novo svitanje, Ivo Šeparović i Bljesak, Danijela Sisgoreo-Morsan te Ivan Puljić. Kako je festival imao revijalni karakter, izvođači su nastupili s poznatim pjesmama iz svojeg repertoara od kojih je po jedna bila marijanska.

Slušajući te pjesme jednu za drugom odmah ćemo primijetiti kako se kroz njih snažno očituje slika Marije kao nebeske Majke koja je za Apostole mira prije svega "ljepota rajska", za Davora Terzića "najveće ostvarenje Svetoga Duha", za Ivu Šeparovića "Kraljica Mira koja daje mir" – i da ne nabrajamo slične atribute naše Gospe koji su toliko poznati iz liturgijskih i pučkih marijanskih pjesama i skladbi. Ovisnost o tradicijskoj pjesničkoj obradi marijanskih inspiracija više je nego očigledna, a iz nje u biti ne izlazi niti niz biblijskih reminiscencija u pjesmi Ti nisi sumnjala Novoga svitanja.

Takav autorski pristup nameće nam sam po sebi pitanje: kako doživljavamo Mariju? Čini se da je s Isusom nekako lakše: svjetska literatura, filmovi i mjuzikli već su nas privikli na to da Isus nosi traperice, pa ga i kod nas netko sanja kao kapetana broda čiji anđeli sviraju rock'n roll. Isusa možda lakše možemo stilizirati u različite varijante suvremenih likova buntovnika s razlogom, preokretača naglavce ljudskih i društvenih odnosa, ukratko – u nekog tko je u stanju cijeli svijet povući za nos iako je tek prividni gubitnik. Isus može ispuniti čežnju za tim da imamo Boga Pobjednika s kojim i sami pobjeđujemo. Biti pobjednik, koliko je to samo dogma današnjeg vremena? Ili Isus kao hipik koji okuplja ljude na margini društva. On je sušta suprotnost vrijednostima ovoga svijeta, ali on taj svijet pobjeđuje aktivnošću. Čak i njegovo trpljenje na križu je svjesno i promišljeno, on na križ ne dospijeva zbog vlastite nemoći. Beskrajne su mogućnosti umjetničke vizije Isusova lika i poslanja.

S Marijom to sve nekako teže ide, kao da ju je u pjesničkom smislu teže smjestiti u našu svakodnevicu. Zato nam preostaje uzvišen lik Kraljice Neba koji, doduše, pomaže u svemu, ali je ipak na neki način dalek, onostran. Ona je za Danijelu Sisgoreo-Morsan "Majka srca mog", ali ne osoba koju možemo pozvati na kavu ili s njom prošetati po tržnicama gledajući i suosjećajući s izmučenim licima prodavačica koje nastoje zaraditi kruh svoj svagdanji po žegi i po mrazu. Međutim, i u umjetničkoj obradi Marijina lika kriju se mnoge neiskorištene mogućnosti.

Ponajprije, Marija je sušta protivnost današnjim medijskim ljepoticama koje plivaju u sjaju i bogatstvu jer je u pravom smislu utjelovljenje najboljih osobina ženskoga roda koje čine da se svijet okreće; prije svega samozatajnog majčinstva koje odgaja nove naraštaje čovječanstva, a još više kao svojevrsna potpora i ohrabrenje muškarcima. Jer, Božji ideal je nadopunjavanje i sklad među spolovima, a ne suparništvo i uzajamno potčinjavanje. Marija utjelovljuje i sasvim poseban oblik majčinske hrabrosti koji je spreman prkositi društvenim predrasudama (sjetimo se tračeva o Isusovu začeću kojih je bilo puno i tadašnje vrijeme), i radi svojeg djeteta propješačiti pustinju i kamenjar ne mareći za prijezir okolice da bi na kraju doživjela da joj mač probada dušu. O takvim ženama mediji u pravilu ne izvještavaju. Možda bi to duhovne pjesme mogle? Kako su organizatori Marija festa raspisali natječaj za nove pjesme, imali bismo pravo očekivati svježe ideje i originalnija autorska viđenja marijanske tematike.