Poznati pozitivci

U vremenu od šezdesetak dana slavni i dobro poznati glumac uspio je od političkog ničega napraviti pravu političku karijeru. Uspio je smijeniti dosadašnjeg guvernera iz protivničke stranke i zauzeti njegovo vodeće mjesto u najbogatijoj i najmnogoljudnijoj saveznoj državi SAD-a. Arnoldovu prethodniku građani zamjeraju da je financijski upropastio državu i žele njegovu prijevremenu smjenu, a u isto vrijeme biraju osobu koja sigurno daleko manje znade o politici i o gospodarstvu od upravo smijenjenog guvernera. Izgleda da su mediji i promidžbena kampanja uspjeli građane uvjeriti da je slavni glumac sposoban sve sam srediti. Uostalom slavna filmska zvijezda već se suočila s daleko većim neprijateljima i s nerješivim problemima, doduše samo na filmskom platnu, pa će valjda znati svladati i ove obične problemčiće.

Tijekom kampanje Arnold je doživio brojne podmukle i medijski dobro plasirane napade iz protivničkog tabora. Optuživan je da se divio Hitleru i nacizmu, da je orgijao i perverzno se ponašao, da je spolno iskorištavao i zlostavljao veći broj žena itd. No, sve to izgleda nije bilo dovoljno da u glavama i u srcima građana uprlja već stvorenu filmsku sliku o vječitom pozitivcu koji brani ljudski rod od različitih pa i od najnezamislivijih opasnosti.

Koliko se pokretne slike urezuju u svijest gledatelja već odavno je poznato. Njihova moć je takva da gledatelji, već gotovo nesvjesno, glumce koji često igraju uloge negativaca, a očito dobro se u njih užive, smatraju negativcima i u stvarnom životu, izvan filma. S druge strane mediji i od najvećih gadova mogu napraviti savršene altruiste, osobe kojima su prva briga mali čovjek i opće dobro. Ni slučajno ne želim reći da se ovo posljednje može primijeniti i na Arnolda, ali svakako stoji to da je u predizbornoj kampanji već krenuo s dobre pozicije. O njemu prethodno stvorena slika pozitivca i te kako mu je pomogla na putu do pobjede. Jesu li se građani prevarili i jesu li previše vjerovali medijskoj slici o čovjeku za koga su glasovali - pokazat će vrijeme. Činjenica je da Arnolda u promidžbenoj kampanji nije baš podržao niti njegov stranački kolega, aktualni američki predsjednik Bush, jer očito smatra da glumcu tamo nije mjesto. Doduše, jedan glumac dogurao je prije nekoliko godina i do mjesta predsjednika države, a ocjene uspješnosti njegova predsjednikovanja nisu baš sjajne.

Zanimljivo je spomenuti i to da Arnolda u medijima i u javnosti zafrkavaju da ne zna pravilno niti izgovoriti ime savezne države kojom će upravljati, odnosno da ga izgovara na sebi svojstven, ali opet, naravno, simpatičan način. Kako bi drugačije i mogli govoriti pobjednici, nego simpatično, lijepo i slatko.

Brojni su i komentari da će njegovo upravljanje Californijom završiti kao i film Terminator 3, potpunom katastrofom od koje će se spasiti samo oni njemu najbliži, koje on izravno štiti i podržava. No, možda Schwarzenegger sve pozitivno iznenadi nekim svojim posve novim i stvarnim scenarijem Terminatora 4. To je sudbina glumca, da ga uvijek povezuju s ulogama koje je igrao. A kako će odigrati novu, možda i svoju najveću životnu ulogu, osjetit će oni koji su prepušteni milosti i nemilosti jednoga od Terminatora.

S približavanjem izbora obično se otvara i stranački lov na slavna televizijska lica, a lovina bi obično trebala postati glasnogovornik ili voditelj medijskog dijela kampanje. Za pojedine slavne glumce i novinare to je izgleda neodoljiv izazov...

No, nisu izbori medijski zanimljivi samo u Americi. I mi konje za trku imamo! I kod nas se spremaju veliki medijsko-politički skupovi. Predizborna politička kampanja, kako se bliže parlamentarni izbori, i kod nas se sve više zahuktava. Važnu ulogu, ako ne i presudnu, u predstavljaju i u promidžbi pojedinih stanaka, osoba ili programa, svakako imaju mediji. To napose vrijedi za televiziju. Već sada, u tom pogledu, česte su svađe među strankama koliko je tko stvarno zaslužio vremena u središnjem Dnevniku, a tko je ili čija je važna javna djelatnost tog dana na TV-u posve prešućena ili zanemarena. Prigovora HTV-u bilo je, a kako se bliže izbori bit će ih još i više. S pravom ili ne - ostaje gledateljima da sami prosude.

Bit će zanimljivo tko će se od poznatih medijskih faca ovaj put angažirati u promidžbi pojedinih stranaka. S približavanjem izbora obično se otvara i stranački lov na slavna televizijska lica, a lovina bi obično trebala postati glasnogovornik ili voditelj medijskog dijela kampanje. Za pojedine slavne glumce i novinare to je izgleda neodoljiv izazov, iako pretpostavljam da se mnogi od njih gadno opeku i više se nikada ne vrate na posao u svojoj struci. Valjda ih je sram što su se prodali nekoj od stranaka i time nepovratno izgubili dragocjenu novinarsku i stručnu neovisnost. Nisu ostali na distanci nužnoj za kasniji rad u novinarstvu ili u umjetnosti, jer će ih javnost i nakon kampanja i dalje smatrati opredijeljenima. Ako su imali sreće pa su i u stranačkim medijskim aktivnostima ispali pozitivci i pobjednici, možda im se pruži još koja prilika - i u medijima, a ne samo u stranačkom životu, jer je često doista šteta izgubiti vrijedne novinare.