U svakoj prigodi kad se okupi veći broj mladih, nije teško kod njih uočiti veliku raznolikost stavova i ponašanja. Zapaža se njihova želja za zajedništvom i izlaskom iz izolacije te žeđ različitog intenziteta za apsolutnim; u njima se razabire skrovita vjera koja traži pročišćenje i spremnost da nasljeduje Gospodina; uočava se odlučnost da se nastavi započeti put i potreba da svoju vjeru s drugima dijele.

U tu svrhu treba obnoviti pastoral mladih, organiziran po dobnim skupinama i osjetljiv na raznolikost stanja djece, adolescenata i mladih. Osim toga, tom pastoralu također treba osigurati veću organsku povezanost i strpljivo slušati pitanja mladih, da bi ih se učinilo nositeljima evangelizacije i izgradnje društva.

U tom procesu treba promicati prigode za susrete mladih, tako da se stvori ozračje uzajamnog slušanja i molitve. Ne treba se bojati biti prema njima zahtjevan u onome što se tiče njihova duhovnog rasta. Treba im pokazati put svetosti i poticati ih na zahtjevne odluke u njihovu slijeđenju Isusa, pri čemu su osnaženi intenzivnim sakramentalnim životom. Tako će moći odoljeti zavođenjima kulture koja im često nudi samo prolazne ili čak Evanđelju protivne vrijednosti, pa će i sami postati sposobnima pokazivati kršćanski mentalitet u svim područjima života, uključujući razonodu i zabavu.

Još su mi pred očima radosna lica tolikih mladih, istinske nade Crkve i svijeta, rječit znak Duha koji neumorno pobuđuje nove energije. Susretao sam ih i na svojim hodočašćima u različite zemlje kao i za nezaboravnih svjetskih dana mladeži.

Papa Ivan Pavao II,
Ecclesia in Europa, 61-62, str. 62-63,
izdavač: Verbum 2003.