Prosvjedi su malo utihnuli s prevrućim i fjakastim kolovozom, a rujan nam je donio pregovore i razgovore predstavnika studentskih udruga s ministrom Flegom. Onda se u priču uključio i premijer Ivica Račan, te je nakon dogovora s Flegom donesena odluka o nepovećavanju školarina, a fakulteti su dužni vratiti razliku studentima koji su uplatili skuplju tarifu. Pritisak studenata i javnosti uspio je ishoditi i Vladino priznanje kako veće školarine ne bi bile značajnija sredstva u državnom proračunu. Premda se, pomalo kontradiktorno, spomenula svota od dvadeset milijuna kuna koju su fakulteti izgubili nakon ukidanja, odnosno, vraćanja stvari na početak.

Nakon svega napisanog, nameće se upitnik nad našim frizurama: je li onda uopće trebalo razmišljati o podizanju cijena? Netko se preračunao u namjeri da preko studentskih računa nahrani nezasitnu zvjerku zvanu proračun. I to povećanjem školarina za šezdesetak posto!

Podsjetio me "Slučaj Školarina" na najavljeno poskupljenje vode u Zagrebu za vrijeme sušnih dana. Srećom (čitaj: političkom odlukom), već za dva dana odustalo se od te ideje - kako je smišljena, tako je i ugašena. Nakon takvog poigravanja sa živcima građana, pomalo iritira kada ostanak istih cijena političari smatraju uspjehom, pa se doima kao da je tim potezom netko učinio nešto veličanstveno. A samo je trebalo ne praviti probleme tamo gdje ih nema.

Drugi (ne)argument koji moćnici često navode prilikom poskupljenja je izjednačavanje cjenika s onima u državama Europske unije. Istini za volju, većinom se izjednačavaju cijene benzina i saborske plaćice. Što se školarina tiče, pravi su razlozi mnogo banalniji, dojam je kako se jednostavno htjelo iskoristiti želju mladih ljudi za studiranjem i novčanike njihovih roditelja.

Navodno je novac od "masnijih" školarina trebao biti iskorišten za obnovu biblioteka na pojedinim fakultetima. Pa može se i postojeća zarada iskoristiti isključivo za poboljšanje uvjeta u čitaonicama i knjižnicama. Mislim kako studenti nikom neće zamjeriti takvu vrstu ulaganja. Jer, valjda se i prošlih godina ulagalo u nabavku novih knjiga, ili možda griješim...?