Sredinom prosinca prošle godine u Zagrebu se otvorio Cinestar multiplex s 13 kino dvorana vrhunskog zvuka, udobnog smještaja i niza pogodnosti - od kupnje ulaznica preko interneta do besplatnoga trosatnog parkiranja u malom trgovačkom centru Branimir. Sveukupni broj sjedala u dvoranama je oko 3.000 tisuće što je otprilike trenutni maksimum sveukupne zagrebačke filmske publike. Pitanje je vremena hoće li se Cinestar uspjeti održati, ali je vjerojatniji monopol i preuzimanje posjetitelja svim postojećim zagrebačkim kino dvoranama (njih 13-ak). U najboljem (i najmanje vjerojatnom) slučaju Kinematografi će se iseliti iz Zagreba i proširiti djelatnost po ostalim hrvatskim gradovima od kojih većina nema funkcionalnih kino dvorana, ili ako ima one su daleko od zadovoljavajućeg standarda.
 

Tri odlična filma pojavila su se u kinima unatoč činjenici kako će ih relativno mali broj ljudi ići gledati. Prvi među njima je Dogville – još jedna teška drama s Nicole Kidman u glavnoj ulozi, još jedno remek-djelo Larsa von Triera. Veličanstven trosatni uradak koji postavlja nove granice kinematografije svojom originalnošću i kvalitetom. Slijedeći je Zbogom, Lenjin!, fenomenalna njemačka melodrama-komedija, ovogodišnji dobitnik Europske filmske nagrade za najbolji film. Zatim Nepovratno, bogati francuski triler s već legendarnim filmskim parom Monicom Bellucci i Vincentom Casselom opravdava svrhu ovog žanra kojeg američki filmovi toliko često unište.

Ah, da, Kill Bill i Gospodari prstenova. Otiđite, pogledajte. Prvog ne smiju gledati osjetljivi na krvave prizore, a drugog oni osjetljivog mjehura. Veliki filmovi, jedan po originalnosti, drugi po megalomaniji (3 i pol sata!!! – zar nisu ništa naučili od Ben Hura?).
 

Prvo nam se nude akcijski više klase. Lovina (The Hunted; Tommy Lee Jones, Benicio del Toro, Connie Nielsen) nastavlja niz proteklih mjeseci i sasvim je stereotipni film dobar momak – loš momak teorije boljih glumačkih izvedbi. Isplata (Paycheck; Ben Affleck, Uma Thurman, Aaron Eckhart) redatelja Johna Wooa nazivaju SF trilerom, ali čini se da je to ipak samo kvalitetnija akcija upakirana u SF-trilerski omot.

Dok ovo čitate u kina je trebao također doći Osmjeh Mona Lise, ženski film o razumijevanju i zajedništvu gdje Juliji Roberts društvo prave Maggie Gyllenhaal, Kirsten Dunst, Julia Stiles, Marcia Gay Harden i Dominic West. Zanimljivost filma je u vremenskoj razlici: film se doduše odvija sredinom '50ih prošlog stoljeća, ali je problem iznimno raširen i danas. Govori o stavu kako je žena prvo supruga i majka, a zatim sve ostalo – koji je danas, 30 godina nakon žestokog udara feminizma, ponovno aktualan.

Bad Santa je meni osobno ideja godine. Hoće li ovaj jednostavan, izravan i bolan film doći u kina nije sigurno, ali u videotekama ga nikako nemojte zaobići. Billy Bob Thorton glumi čovjeka prisiljenog na rad u crvenom kostimu tijekom božićnih blagdana. Netko u imalo boljem imovinskim položaju nikada ne bi radio taj posao, ali on nema izbora pa se unatoč vlastitoj nesreći, alkoholizmu i ostalim problemima treba veselo smijuljiti i slušati nebulozne dječje želje. Film je podigao dosta prašine, Disney je čak tužio kreatore zbog "narušavanja ugleda Djeda Božićnjaka", no očito boli istina o gluposti Djedice u centru šoping centra kako bi roditelji potrošili još više novaca.

Posljednji samuraj tek je početak epskih filmova koji nam slijede jer se vrhunac očekuje s Trojom i Aleksandrom. Tom Cruise je novopečeni samuraj koji otkriva čast i poštenje nakon proživljene vojno-alkoholne karijere. U zarobljeništvu dalekog Japana iz zatvorenika prerasta u člana zajednice, u vojnika kakav nikad nije bio. Izgled filma svi hvale kao i scene borbi, ali glumačka ostvarenja su upitna – naročito Cruise kao preporođeni i prosvijetljeni.

Lost in translation ostvarenje je Sofie Coppole, kćerke slavnog redatelja, kojeg su Hrvati već mogli vidjeti na Zagreb film festivalu. Scarlett Johansson i Bill Murray čine savršen filmski par iskonske ljepote i razumijevanja unoseći u radnju komičnost, tajanstvenost i šarm.

Cold Mountain je u napetoj trci za Oscarima. Nicole Kidman, Jude Law i Renée Zellweger smješteni su u doba građanskog rata, u doba kad se fine dame uče preživljavanju, a ne-fine suosjećanju. U doba kad dezerterstvo nije kukavičluk nego očaj, u doba kad je preživjeti umjetnost, a zadržati dostojanstvo znanost. Drama, ljubav, rat – i redatelj Engleskog pacijenta, prava dobitna kombinacija koja bi ipak mogla razočarati najzahtjevniju publiku zbog svoje predvidljivosti.

Utrka života (Seabiscuit; David McCullough, Jeff Bridges, Paul Vincent O'Connor, Chris Cooper) ne zvuči kao film o konjskim utrkama, a možda to zapravo i nije. Tipična priča o uspjesima uslijed upornosti i teškog rada potkrijepljena je vremenom događanja – velikom američkom ekonomskom krizom '30ih godina. Konj Seabiscuit predstavljao je tada idola koji je iz svog lijenog i nepretencioznog života postao najbolji trkaći konj. Unatoč fantastičnim glumačkim ostvarenjima (Cooper se potpuno transformirao u oronulog starca) i realnosti priče filmu ne predstoji velika slava, ali ga se itekako isplati pogledati.

Krupna riba (Big fish; Ewan McGregor, Albert Finney, Billy Crudup, Jessica Lange) djelo je priča nevjerojatnog emocionalnog naboja o hvalisavom ocu i njegovim izmišljenim mladenačkim doživljajima te sinu koji u ništa od toga ne vjeruje. Njih dvojicu pokušava ujediniti majka, a zajedništvo znači iskrenost, a iskrenost znači gubitak avanturističkih priča, a bez tih priča otac je samo čovjek – s manama i gubicima koje je godinama izbjegavao.

Something's gotta give (Jack Nicholson, Diane Keaton, Amanda Peet, Keanu Reeves) je prije prosinačke ludnice harao američkim kinima. Komedija ludnice "tko s kime i kako" savršeno pristaje Nicholsonu, naročito zbog njegovih brojnih veza s prilično mlađim ženama, što je upravo i radnja filma.

Viktorija Sabolić