Kao u mrežnom marketingu, mnogo je varijanti, ali sve imaju zajednički nazivnik- profit. Povećanom gledanošću privući sponzore zvijezda je vodilja koja u managerstvu jače sjaji i od pojma dostojanstva ljudske osobe. Natjecanje pjevačkih talenata za "Superstory" (ponovo slobodan prijevod: odlična priča) bio je svojevrsni koktel tog vladajućeg žanra koji je zarazio većinu hrvatskih domova. Recept za vikend-deliciju prilično je jednostavan: dobar oglas, primamljive nagrade, obećanja o slavi i piće obojeno karamelom. Kada svi počnu pričati o tome, potrebno je podgrijavati na laganoj vatri navedenom "metodom velikog brace", kako bi se javnost upoznala i s privatnom stranom naših junaka. A nakon što se svjetla pozornice ugase, nikog neće interesirati posljedica proizvedenog programa, već isključivo neto zarada uplaćena rukom oglašivača. Što će biti kasnije s jednonoćnim zvijezdama, najmlađim gledateljima, mladima koji se povode serviranim snom o instant uspjehu – vjerojatno nikada nećemo saznati. U budućnosti će se promijeniti lica i oglasi, ali način će ostati isti, da parafraziram jednog kantautora pokraj Dunava.

Možda prethodni odlomak nema mnogo povezanosti s viješću o postavljanju videonadzora u zagrebačkom domu "Stjepan Radić", ali svakako vrijedi razmisliti o tome. Tridesetdevet kamera snimat će danonoćno život studentarije, odnosno, mjesta gdje se najviše zadržavaju, ulaze u menze, paviljone, hodnike... S jedne strane, to je svakako pozitivan potez, koji može neutralizirati razne padobrance ili huligane u pokušaju obračunavanja sa studentima kojima na osobnoj iskaznici, pod mjestom prebivališta, ne piše Zagreb. Kamera može spriječiti (ili barem identificirati) te sumnjive tipove koji se motaju domskim krugom, i ona može poslužiti kao dokaz nadležnim organima. Dežurstva na ulazu u paviljone ranije nisu mogla zaustaviti krađe po sobama, sukobe ispred paviljona, ili na klupicama oko doma. S ugrađenim videonadzorom tako je smanjen radijus djelovanja kradljivcima ili izazivačima nereda.

Ali, s druge strane, nije najugodnija spoznaja o konstantnom promatranju od strane "velikog brata", što svakako smanjuje dozu privatnosti. Studentski koraci sada su "ozvučeni", a osjećaj je vjerojatno nalik ulasku u trgovinu prepunu malih kamera u gornjim kutovima. Obično razgledavanje ili šetanje odjednom dobiju neku drugu dimenziju, i mnogi osjete neugodu. "Uprava SC-a je pogriješila kada o postavljanju videonadzora nije najprije razgovarala s predstavnicima studenata", zaključili su početkom siječnja novinari jednoga dnevnog lista. Činjenica je kako "u ime zakona" ponekad bivaju prekršena prava pojedinca, iako taj zakon ima za cilj služiti općem dobru.