Inteligencija i dobrota

Svjetski poznati kvizovi, odnosno njihove domaće inačice "Upitnik" i "Tko želi biti milijunaš", nakon dugo vremena "suše", osvježili su našu zabavnu televizijsku ponudu i privukli brojne sudionike i gledatelje…

Otkako imam mogućnost pratiti različite medije i njihove sadržaje znam da u njima važno mjesto zauzimaju i zabavni sadržaji, sadržaji koji se najčešće opisuju imenicom razbibriga. Njihova prisutnost je, čini se, to veća, što je više briga i problema u svakodnevnom životu. Razni kvizovi, križaljke, testovi, upitnici i slični medijski sadržaji postali su jedni od najzanimljivijih ponuda u medijima. Rješavanje križaljki ujedno je i ispit znanja, dosjetljivosti i snalažljivosti onoga koji ih rješava. Može biti i provjera nečije "načitanosti", pa onda i inteligencije.

Svjetski poznati kvizovi, odnosno njihove domaće inačice "Upitnik" i "Tko želi biti milijunaš", nakon dugo vremena "suše", osvježili su našu zabavnu televizijsku ponudu i privukli brojne sudionike i gledatelje. Razlog njihove velike popularnosti svakako nije samo taj da sudionici pred svima pokažu svoje znanja, nego je to prije svega novac koji se u njima nudi gotovo "šakom i kapom". Tvorci ovih medijskih sadržaja uspjeli su pogoditi idealan omjer ugodnoga i korisnog pa zato ni uspjeh nije izostao. Većina sudionika, kad već ionako ne mogu izbjeći brige i probleme, a mnogi problemi često su rješivi većom sumom novca, posežu za ovom korisnom razbibrigom i svijetu pokazuju svoje (ne)zavidno (ne)znanje. Ali, kao i u svakoj igri, često je i ovdje i te kako potrebna sreća. No, narodna mudrost kaže da sreća prati hrabre, a oni manje hrabri dodaju da ona još više prati lude, pa se te dvije kategorije osoba udruže i eto dovoljnog broja sudionika za sve vrste nagradnih igara, kvizova i upitnika.

Narodna mudrost kaže da sreća prati hrabre, a oni manje hrabri dodaju da ona još više prati lude, pa se te dvije kategorije osoba udruže i eto dovoljnog broja sudionika za sve vrste nagradnih igara, kvizova i upitnika.

Kada je riječ o hrabrosti, onda mnogim dosadašnjim sudionicima doista treba skinuti kapu. Osobito onima koji su dosegli filozofski definiranu razinu (ne)znanja, sažetu u jednoj rečenici: znam da ništa ne znam. Treba im zahvaliti jer su bar drugima svojim neznanjem priuštili onu zabavu i veliku dozu smijeha, upravo ono što bi i trebao biti prvotni cilj takvih emisija kada su u pitanju njihovi gledatelji. Svake pohvale vrijedne su osobito medijima dobro poznate osobe, koje su svojim sudjelovanjem u raznim kviz-emisijama, dale svoj materijalni doprinos za neku akciju humanitarnog karaktera. Svaka im čast prije svega jer se nisu sramile pokazati i svoje neznanje, samo da bi svima pokazale da imaju otvoreno srce za osobe kojima je potrebna ljudska dobrota, ali i novčana pomoć. Tu prije svega mislima na uskršnji kviz "Milijunaš", ali i na sve druge akcije humanitarnog karaktera, koje su ujedno izazov i poticaj korisnicima medija da se i sami svojim skromnim doprinosima uključe u ono što se u medijima predstavlja i promiče, a to je dobrota.

Već neko vrijeme Internetom kruži jedna malo drugačija vrsta razbibrige. Radi se o različitim vrstama testova inteligencije, a neki od njih prevedeni su i na hrvatski jezik. Testiraju prije svega sudionikovu snalažljivost u novim i nepoznatim situacijama, ali i dosjetljivost. Inteligencija se, inače, definira kao sposobnost otkrivanja zakonitosti u odnosima među činjenicama, predmetima ili stvarima, ali i kao ukupnost sposobnosti shvaćanja i uočavanja činjenica u neposrednom snalaženju u životu. Kako je sam pojam veoma rastezljiv, tako se i inteligencija živih bića veoma teško može mjeriti i izračunavati, ali neki osnovni kriteriji za ta mjerenja svakako se mogu smatrati pouzdanima. Neki spomenute testove inteligencije shvaćaju posve ozbiljno, pa su spremni podvrći se i različitim službenim testiranjima koja organizira npr. Mensa, samo da bi sebi i drugima dali do znanja da je njihov kvocijent inteligencije natprosječan ili da pripadaju grupi ljudi koja se naziva genijalcima.

U medijima nam treba sve više osoba koje svoje sposobnosti koriste na dobro cijeloga društva i koje sve ljude potiču na izgradnju i na oplemenjivanje vlastitog srca, a ne samo razuma.

Što je u svemu ovome bitno? Svakako ne to da se netko, sudjelovanjem u raznim nagradnim emisijama, kvizovima znanja ili testovima, pokaže kao nadčovjek, nego da prije svega pokaže da je potpuna i posve izgrađena osoba, čovjek kao i svi drugi smrtnici, ali osoba koju prije svega krase dobrota i ljubav prema bližnjima. Inteligentni su i oni koji znadu varati, u školi, u igri, ili u životu, ali to već nije nešto čime bi se čovjek trebao hvaliti pred drugima, a osobito ne pokazivati svoj negativni primjer onima koji su i sami spremni krenuti tim putem, ali im, za sada, bez pomoći inteligentnih i zlih, baš i ne ide.

I u medijima nam treba sve više osoba koje svoje sposobnosti koriste na dobro cijeloga društva i koje ljude potiču na izgradnju i na oplemenjivanje vlastitog srca, a ne samo razuma. Ako mene pitate, uvijek bih više cijenio i isticao one koji su manje inteligentni, ali dobri, nego one koji su genijalci, ali ujedno podli i zli. U povijesti ljudskog roda ovi drugi su nam svima zadali najviše jada, problema i briga, i to takvih briga da ih nikakve medijske razbibrige ne mogu odagnati u povijesni zaborav.