Na Institutu Ivana Pavla II. postoje tri područja: psihologija i pedagogija, pravo i pastoral. Moj smjer je pastoral. Da bih diplomirala moram napisati diplomski rad o Podučavanju adolescenata svjesnosti o plodnosti. Taj rad mora imati veze s realnošću u mojoj domovini. Počela sam tražiti program koji uči adolescente svijest o plodnosti. Našla sam mnoge programe, ali program Hane Klaus (osnivateljice i voditeljice Teen star programa) je jedini koji je rasprostranjen širom svijeta. Također, napravila je istraživanja i ima statistike - što je vrlo važno za moj rad. Činjenica da je program rasprostranjen širom svijeta - za mene je vrlo važna jer ukazuje na to da ne postoje kulturološke granice kad je u pitanju Teen star, tj. da je prihvatljiv svakoj kulturi. Već osam mjeseci u kontaktu sam s Hanom Klaus, ali nisam još nikada bila na radionici. Jednom prilikom mi je rekla: "Imat ćemo radionicu u Hrvatskoj. Zašto ne dođeš?" Odlučila sam doći - i, evo me.

To je program za svu mladež, ne samo za vjernike. Bazira se na biološkim znakovima koje ti tvoje tijelo daje. A, kako svi imamo tijelo - pomaže svima. Svatko može upoznati svoju plodnost. Kada jednom naučiš kako tvoje tijelo djeluje - više ćeš ga poštovati. A kada nešto poštuješ - nećeš to zloporabiti, niti ćeš to dopustiti nekom drugom.

Mislim da je Teen star dobar i cjelovit program jer gradi poštovanje i divljenje prema sebi, prema tijelu koje nam je Bog stvorio. Kada jednom stekneš poštovanje prema sebi, i naučiš o svojoj plodnosti, tada je veća vjerojatnost da ćeš izabrati etičan način regulacije plodnosti i u svojoj obitelji. To će tebi i tvom budućem mužu ili ženi pomoći da izgradite bolju obitelj, a bolje i jače obitelji grade bolje društvo. Dakle Teen star - kao i svaki drugi program koji promovira dobro, na svoj mali način - gradi bolji svijet. Jer, obitelj je osnovna jedinica društva, a kad se ona počinje slamati - vidite kako se cijelo društvo slama. Pa iako ne vidite kako učenje teenagera o plodnosti pomaže društvu - pomaže.

Mislim da je to bilo vrlo dobro iskustvo. Dalo mi je puno nade, jer sam vidjela toliko mladih ljudi tamo - otprilike moje dobi. Bilo je također i starijih, srednje dobi, ali više je bilo mladih. Bilo je 100 sudionika - što je velika grupa. Ohrabrilo me što toliko ljudi želi naučiti i to provoditi u školama. Što se predavanja i vježbi tiče - bilo je to pozitivno iskustvo. Bilo je dobro.

Prije nego sam otišla u Rim bila sam vjeroučiteljica. Mislim da kao i svaki drugi katolik želim pomoći svojoj Crkvi. Svidjela mi se bioetika i "brak i obitelj". Uvijek me privlačila medicina, ali nažalost nisam je još uspjela studirati, pa sam umjesto toga odlučila studirati ovo. I studij mi se svidio, jer kroz taj posao zaista dotičeš i tijelo i dušu osobe. Možeš pomoći osobi u cijelosti.

Mislim da je Teen star dobar i cjelovit program jer gradi poštovanje i divljenje prema sebi, prema tijelu koje nam je Bog stvorio. … Teen star - kao i svaki drugi program koji promovira dobro, na svoj mali način - gradi bolji svijet. Jer, obitelj je osnovna jedinica društva, a kad se ona počinje slamati - vidite kako se cijelo društvo slama.

Kad se vratim nadam se da ću pomagati mladima. To je već počelo u mojoj biskupiji. Nadam se da ću nastaviti podučavati Creightonovu metodu. Za sada se želim posvetiti mladima i Teen staru u manjim gradovima, školama, pa i na vjeronauku u crkvi. I željela bih se fokusirati na meksičke imigrante u Teksasu, gdje ih je jako veliki broj, i kojima je potrebna pomoć.

Moje osobno iskustvo bilo je drukčije. Moja je obitelj došla u SAD 1979. godine - prije "velikog vala" imigracije. Moj otac je bio doktor, upravo je završavao medicinski fakultet - tako da je naša situacija bila drugačija. Većina imigranata danas je vrlo siromašna i nalazi se u očajničkoj situaciji. U Meksiku ne mogu preživjeti - pa iz nužde dolaze u SAD. Pri tom riskiraju i svoje živote da pređu granicu, jer je SAD od sredine osamdesetih pojačao nadzor granice. Znači, imigranti (većinu njih čine Meksikanci), obično plate ljudima, koje nazivamo "Kojoti", 1000-2000 američkih dolara, pa hodaju kroz pustinju, nekad i bez vode - i mnogi od njih na putu umru. Kada jednom uđu u SAD ne mogu natrag, jer nemaju papire. Imigracijske službe rade iznenadne kontrole mjesta gdje znaju da imigranti rade (restorani, gradilišta) i provjeravaju papire. Tako da imigranti žive u stalnoj napetosti. Mnogo je diskriminacije. Siromašni su i uglavnom neobrazovani... Ali imaju veliku vjeru. Traže mnogo usluga od Crkve, ali nažalost nema mnogo onih koji govore španjolski ili poznaju njihovu kulturu da im pomognu. Ima tek nekoliko svećenika iz Meksika. Moja je biskupija (Austin) počela pozivati svećenike iz Kolumbije da dođu, tako da imamo dvojicu od tamo. Također postoje dva vrlo dobra američka svećenika koji govore španjolski.

Vidim da je u Meksiku glavni problem siromaštvo u kojem živi većina mladih. Zbog toga ne mogu završiti škole. Ne postoje dobre obrazovne institucije za njih. Većina njih počinje rano raditi. Zatim vrlo mladi zasnivaju obitelji i rade iste greške, ili ponavljaju iste dobre stvari, kao i njihovi roditelji. Mislim da je to drukčije u zemljama u razvoju. U Hrvatskoj, Španjolskoj ili Italiji većina adolescenata može ići u školu, pa čak i na fakultet. U Meksiku tek nekolicina privilegiranih, elita, ide na fakultete. To se pomalo mijenja s novim predsjednikom, ali to još uvijek je velik posao pred njima. Ali mislim da su mladi širom svijeta isti - jer ljudska se narav ne mijenja - i imaju iste probleme.

Mislim da Crkva jest ona koja navješćuje Istinu. A Istina vrijedi za sve - i može pomoći svim mladima. No, ovo o komunikaciji je drukčije, jer kad ljudi uđu u neki odnos dođu do izražaja sve kvalitete ali i nedostatci. Mislim da je puno dobrih ljudi i dobrih svećenika koji pomažu mladima, i mislim da se jednostavno treba nastaviti raditi.

Dolazim iz Italije gdje je tvoj osobni prostor vrlo mali, pa sam odmah primijetila kad sam stigla u Hrvatsku da ima više prostora oko mene. Osjećam se pomalo kao kad sam živjela u Njemačkoj. Vi se rukujete... za razliku od Talijana koji se stalno ljube... "pusa, pusa, pusa". I ljudi ovdje su vrlo ljubazni, ali nekako osjećam da se isprva boje pristupiti i pozdraviti - kao da se boje da će se nametati. Ali jednom kada pristupe... Primila sam već pet poziva. Pozvana sam, na ne znam koliko mjesta - ne znam izgovoriti imena svih tih gradova (smijeh). I svi kažu kad se vratim da ih posjetim, dali su mi svoje e-mail adrese… Vrlo su ljubazni. Znači malo teško ti prilaze, ali poslije toga vrlo su topli ljudi.

Osobno sam naišla na mnoge prepreke u svom studiranju, ali bez obzira koliko teško bilo nemojte odustajati. Tražite uvijek nove načine - ne dajte da vas prepreke zaustave. To je možda samo prilika koju vam je Bog dao da budete kreativni (smijeh). Uvijek tražite mogućnosti i nemojte dopustiti da vas detalji zaustave. Kao npr. "nemam dovoljno novca" ili "nikad ne bih mogao naučiti jezik", jer tisuće ljudi uče različite jezike, a novac je samo novac - nije najvažnija stvar. Postoje ljudi koji će vam dati školarinu, možete sami zarađivati. Znači glavna poruka je: ne dajte preprekama da vas zaustave. Ima jedna izreka koja glasi: "Svetci nisu ljudi koji nikada ne padnu, nego oni koji se dignu nakon svakog pada i nastave hodati vjerno". Ne odustajte.