Dragi ljubitelji kave, koliko ste šalica kave do sada popili u svom životu? Ne znate? A u prošloj godini? Ne? U posljednjih par mjeseci, u tjedan dana? Danas? To vjerojatno znate. A znate li da je taj crni napitak koji iz dana u dan ispijate, sami ili najčešće u društvu i radi društva - najpopularnije piće na svijetu? Da, poznavatelji i istraživanja tvrde (teška da je baš u šalicu točno, ali...) da se godišnje u svijetu popije 450 milijardi šalica kave(!). Mi Hrvati taj popularnosti kave vjerojatna uvelike pridonosimo. Zašto uopće sve ovo?

Rekao je jednom jedan poznanik iz inozemstva kako se iznenadio kolika ljudi ovdje (pretežna mladih) hoda ulicama usred bijela dana, sjedi tek tako na terasama kafića, i djeluju prilično veselo i opušteno. A bilo je to još u rano proljeće - kako bi se tek iznenadio da je posjetio naš glavni grad nešto kasnije, za primamljivijeg sunčanijeg i toplijeg vremena?

Stvarno, dođite radnim danom u neku svjetsku metropolu (posebno sjevernije - europsku) i primijetit ćete razliku, unatoč mnogobrojnijem stanovništvu. Ljudi žive za svoje dnevne, hitne i neodgodive obveze u svijetu u kojem imaju jako, jako malo vremena - nikako dovoljno za gubljenje. Kava je luksuz - što govore i cijene, koje su za naše mogućnosti i potrebe za njom - nemoguće. Opuštaju se u onih nekolika dana godišnjeg odmara, kada se pokušavaju zabaviti za cijelu godinu. A stres i depresija postaju najučestalije bolesti današnjeg čovjeka. Znanstvenici traže odgovore, rade se istraživanja, eksperimenti i rasprave na temu - sve kako bi se otkrilo koji su najčešći uzroci te suvremene stresne pošasti i kako je spriječiti.

A mi pravi ljubitelji kave znamo da nam "kavica" najčešće nije samo piće, više-manje štetno ili korisno za zdravlje, nego simbol. Kad nekog zovemo "na kavu", najčešće nije zato što nam je ona hitno potrebna, nego zato što želimo dio svog vremena, razmišljanja, osjećaja podijeliti s dotičnom osobom ili osobama, nešto važno reći ili jednostavno - posvetiti se čovjeku. U tom smislu "druženje na kavici" nešto je vrijedno što je moderno društvo na svoju žalost izgubilo, a što mi još uvijek ipak brižno njegujemo. :-)

Da ne bismo postali ljudi-strojevi, osobe koje život proživljavaju kao rutinu i obvezu, vječno zabrinuti za to koliko ćemo uspješno tu rutinu obavljati sutra, a sve bez cilja pred očima, izgubljeni u vremenu i prostoru, potrebno nam je, bar s vremena na vrijeme, zastati – odmoriti i obnoviti i tijelo i dušu.

Znam da još nije vrijeme godišnjih odmora. I baš zato namjerno - onako iz čistog mira, sve one koji u životu nemaju vremena zastati ni taj trenutak, želim podsjetiti da im je to ne samo potreba nego i - dužnost.

Zastati i vidjeti čovjeka.

Jeste li danas popili svoju kavu?

BOG ZNADE

Ako su
naši putovi
labirinti
i izgledaju poput stranputica,
jedino Bog
zna
njihov izlaz.

Ako netko
osudi
naše postupke,
jer se ne čine Bogu dopadljivima,
samo Gospodin zna
našu namjeru.

Heide Schwesinger