Pjevaj mi, pjevaj!

Kroz povijest pjesma je doživjela brojne promjene, ali je uvijek ostala sredstvo posebnog komuniciranja, način izražavanja osjećaja i, općenito, čovjekove nutrine. … Kao i svako ljudsko djelo i umijeće, i ona je doživjela bezbrojne zloporabe. Tako ima i onih pjesama kojima je cilj druge vrijeđati, koje potiču i pozivaju na mržnju ili osvetu, koje izriču radost zbog tuđe nesreće ili koje su svojim rječnikom sve drugo, samo ne izraz ljepote ljudske duše koja je dodirnuta Božjom ljubavlju.

Pjesma je valjda oduvijek bila jedno od najizvrsnijih i najljepših sredstava i načina ljudskog komuniciranja. Razvila se vjerojatno odmah s razvojem ljudskog govora i sve do danas ostala znakom profinjenoga ljudskog izražavanja. Njome se čovjek služi u posebnim trenucima - bilo radosnim, bilo žalosnim - da bi tim međusobno ugođenim riječima bar donekle izrazio dubinu svojih osjećaja, da bi izrekao ono što se običnim riječima ne da izraziti. Bilo lirska, bilo epska, pjevana, kazivana ili zapisana, pjesma je uvijek nešto više od samoga skupa slova ili riječi i uvelike nadilazi obični govor ili razgovor. Metrika, rima, strofe, refreni, ritmičnost i vješto odabrane riječi, sve to želi izreći i ono što je neizrecivo, želi iznijeti čovjekovu nutrinu i pretočiti je na papir ili na neki nosač glasa i zvuka.

Brojne pjesme, uglavnom ljubavne, sastavni su dio i Biblije. Pjesma nad pjesmama, najlirskije djelo starozavjetnih biblijskih tekstova, plod je ljubavnog zanosa koji se jedino stihom mogao izreći. Za biblijske stručnjake ova knjiga nije samo hvalospjev ljubavi između zaručnika i zaručnica, muškaraca i žena koji pred Bogom i pred ljudskom zajednicom izražavaju svoju međusobnu ljubav i vjernost, nego je i slika one savršene ljubavi kojom Bog obasipa svoj izabrani narod, a u Kristu i svakoga čovjeka. Dakle, uloga pjesme i u Bibliji je bila da izrazi i ono što je neizrecivo, da iskaže ljubav koju je Bog usadio u čovjekovo srce, i to onu vječnu ljubav kojoj svaki čovjek teži, ali je teško dohvaća.

Kroz povijest pjesma je doživjela brojne promjene, ali je uvijek ostala sredstvo posebnog komuniciranja, način izražavanja osjećaja i, općenito, čovjekove nutrine.

Dakako da i u pjevanju i u pjesništvu uvijek ima i iznimki. Kao i svako ljudsko djelo i umijeće, i ona je doživjela bezbrojne zloporabe. Tako ima i onih pjesama kojima je cilj druge vrijeđati, koje potiču i pozivaju na mržnju ili osvetu, koje izriču radost zbog tuđe nesreće ili koje su svojim rječnikom sve drugo, samo ne izraz ljepote ljudske duše koja je dodirnuta Božjom ljubavlju.

Vulgarni rječnik, psovke u svakom stihu i kakofonija što para uši samo su neke od karakteristika pojedinih modernih glazbenih stilova. Spomenutim pjesmama, kako tvrde njihovi autori i izvođači, izražavaju svoj bunt, revolt i nekonformizam…

Već nekoliko desetljeća, osobito razvojem radija i televizije, pjesma je doživjela svoj planetarni procvat. Ono što je našim precima bilo nezamislivo i sanjati, danas se ostvaruje vrlo jednostavno. Današnji obični korisnik medija veoma lako može preslušati glazbene hitove velikog dijela svijeta, ili, još bolje, pogledati spotove raznih glazbenih izvođača. I doista zadivljujuća je ljudska inventivnost na tom polju izražavanja. Takvoj šarolikosti stilova, tehnika i oblika, koja kao da nezaustavljivo izvire iz nepresušnog vrela ljudske kreativnosti, čovjek se doista smije i može diviti.

Ali uz one plemenite i lijepe pjesme za koje će većina ljudi odmah reći da su odlične, postoje i one koje čovjeka ne zadivljuju svojom ljepotom, nego ga šokiraju svojom drskošću. Vulgarni rječnik, psovke u svakom stihu i kakofonija što para uši samo su neke od karakteristika pojedinih modernih glazbenih stilova. Spomenutim pjesmama, kako tvrde njihovi autori i izvođači, izražavaju svoj bunt, revolt i nekonformizam. Neki žele da njihova glazba i riječi budu angažirani, puni prosvjednog naboja i da iskažu pobunu protiv globalizacije, protiv modernih društvenih pojava. Drugima iz tog tabora ni to nije baš na srcu, jer nije im cilj nešto konstruktivno kritizirati, nego pjesmom žele razoriti sve što do sada postoji. Nihilizam im je najdraža filozofska misao vodilja pa su i njihove pjesme sve drugo, samo ne stvaralaštvo.

Trenutni broj jedan na engleskim, a i na mnogim drugim europskim top listama, pa tako i na našoj, Eamonova je pjesma "(F... it) I don't want you back", dok je pjesma američke izvođačice Frankee "F... you right back" na drugom mjestu. Koliko je popularno psovanje u pjesmama i kod nas govori i sama činjenica da se dvije pjesme natječu ne samo za prvo mjesto na top-listama, nego i u tome tko će biti vulgarniji. U prvoj od navedenih pjesama, ni manje ni više, 20 puta se ponavlja psovka iz naslova. Eminema ne treba niti spominjati, a i naši domaći izvođači ništa ne zaostaju u pogledu prostačkoga govora i psovanja gotovo u svakoj strofi. Upravo oni i njihove pjesme trenutno i previše dobro kotiraju, ako je suditi po tekstualnom sadržaju pjesama.