Tobija, anđeo i pas

On zna odgovore na mnoga pitanja. Da ga pitam tko je Tobija on bi to znao. Da ga pitam tko je Ante Portas on bi to znao. Moj prijatelj sve zna. Možda ne zna ali ja mu vjerujem. Jednom me uvjerio da je naš nekadašnji direktor marketinga na listi sto najboljih marketingaša na svijetu. Prošlo ljeto uvjeravao me da ću nabaviti mobitel. Čak smo se i kladili o večeru. Dao mi je rok od godinu dana. Ne samo da nije platio večeru nego je još dao i otkaz, a zadnji dan oklade prešao u drugu firmu. I tako sam počela razmišljati o mobitelu. Lukavac.*

Još uvijek više volim pisma. Volim kad dobijem pravo pismo, ali u mom poštanskom sandučiću taj dan nije bilo ni računa, pa čak niti reklama, a kamoli pismo. Ne znam tko je izmislio taj dan ali sigurno nisu poštari. Bio je to dan pisanja pisama. Napisala sam jednu čestitku, ali ne taj dan**. Nije bila tako lijepa kao ona koju su napravile štićenice iz OZ-a. Iz požeškog odgojnog zavoda, nekad KPD, stigla je na radio jedna knjižica sa zlatnim slovima, bijelim golubovima i oblacima. Čestitka za Papin rođendan.

*Jedan poznati televizijski novinar, veoma sličan lisici, radio je nekad emisiju i na našem radiju. Kad bi ga slušatelji pozdravili s hvaljen Isus i Marija, on bi mrtav ozbiljan odgovorio: i vama, ili: hvala, također. Inače, bila je dobra emisija. Nagrađivao je umirovljenike, sirotinji na trgu dijelio smrznute kokoši. Čitam u novinama da ga čeka zatvor, da je prevario masu ljudi za masu love. Samo da ga pronađu, skriva se. Je li on varalica? Što je istina? Je li onaj političar pokvarenjak i lažljivac? Sluša li on zaista HKR? Kažu da je poslove s mitom dogovarao na groblju, a on kaže da najviše voli naš radio i da ga stalno sluša. Bila je to njegova čestitka za naš sedmi rođendan. Snimio ju je baš dan prije nego je završio u zatvoru. Ekskluzivno za naš radio.

**Taj dan bila je nedjelja. Čovjek mora biti kilometrima daleko, pa da to spomene. Nedjelja za čovjeka. Nedjelja rano ujutro, neuobičajena gužva na radiju, puno ljudi, svi rade, usput pozdravljaju Domagoja ante portas (ostalo mu je još samo nekoliko dana do Rima, jedno od posljednjih javljanja) a on pita što će toliko ljudi nedjeljom na radiju i zaključuje (o, čovječe, to je sigurno zbog blizine Vatikana):

Ah, te zvijezde.

Ivica je sretniji - on ne radi svake nedjelje. Nego svake druge. Ivica je novinar i to vrlo dobar novinar, govorimo mu to često, godinama mu govorimo. Sad se počeo nešto i buniti:

…Tobija je išao s anđelom i pas za njima. Predvečer stigoše do rijeke i tu provedoše noć.