U povijesti su mnogi ideolozi predlagali, a vladari provodili različite koncepcije odstranjenja ljudske patnje, nastojeći postići raj na zemlji, harmonično društvo i opći sklad među ljudima. Međutim, problem gladi u svijetu sve je veći, a i patnja je još uvijek tu. Bankrot komunističke Utopije i sve očiglednije vidljive i nevidljive ledene sante globalizacijskih procesa ne ulijevaju povjerenja da bi čovječanstvo konačno pronašlo ključ materijalnog blagostanja koji ne bi ovisio o Crkvom neprestano predlaganoj solidarnosti bogatih sa siromašnima.

Međutim, vratimo se Pavlovim mislima. Ako čovjek mora jesti, mora i raditi. Ali ako ne bi morao jesti, bi li tada trebao raditi i trpjeti sve posljedice poremećenih radnih odnosa i gospodarske neuravnoteženosti naše civilizacije? Zvuči smiješno kad ne bi bilo istinito. Riječ je o srži poruke koju čovječanstvu upućuje australska newageovka i bivša porezna savjetnica Ellen Greve, poznata u svijetu i u Hrvatskoj kao Jasmuheen. Prema njenom nauku čovjeku za život ne treba hrana niti piće. Dovoljno mu je da udiše zrak.

Jasmuheen naučava da su dušik, ugljični dioksid, kisik i vodik u atmosferi dovoljni za ljudski život. Takav način "prehrane" uspoređuje s fotosintezom. U duhovnom smislu čovjek se zapravo hrani pranom odnosno udiše božansku univerzalnu energiju ili životnu silu koja ispunja sav svemir. Kao što vegetarijanci jedu samo hranu biljnoga podrijetla, tako i Jasmuheeneni sljedbenici – bretharijanci (engl. breathe=disati) - "jedu" samo zrak! Jasmuheen tvrdi da ih ima oko 6 tisuća, a svoje ideje širi posredstvom knjiga, seminara i tzv. Cosmic Internet Academy. Napisala je knjigu Living on Light: A Source of Nutrition for the New Millennium, dvadesetjednodnevni program koji bi trebao zaustaviti starenje organizma i osigurati mu besmrtnost zahvaljujući životu samo od svjetlosti! Prevedeno u njenu svjetsku viziju ili The Madonna Frequency Projects Planetary Peace Program, bretharijanizam bi riješio većinu svjetskih problema. Kome ne treba hrana, taj neće imati potrebu da zbog nje ratuje. Neće biti prehrambene industrije da zagađuje okoliš. Eto primjera kako se problem može "riješiti" likvidacijom ljudske potrebe koja taj problem "proizvodi". Tako dolazimo do logične inverzije tvrdnje sv. Pavla: tko ne mora jesti, ne mora ni raditi! Blago čovječanstvu!

Jasmuheen "prehranu pranom" navodno prakticira od 1993. godine nakon što su je njeni preminuli duhovni učitelji inicirali u taj program. Newageovci kažu da to nije ništa čudno, jer slučajevi katoličke mističarke Terezije Neumann ili bl. Aleksandrine Marije da Costa koje su više godina živjele isključivo od dnevne pričesti dokazuju da je Jasmuheen u pravu i da je bretharijanizam ostvarljiv. Ali jao, jao! Terezija Neumann niti bl. Aleksandrina nisu svoja mistična iskustva razglašavale kao tehniku pomoću koje čovjek u stvari može postati natčovjek (tko to reče u Knjizi Postanka "Bit ćete kao bogovi?"), a pogotovo nisu uzimale više od 2000 USD po sudioniku seminara kao što to čini Jasmuheen. Pravo mistično iskustvo je ono koje daje Bog, a koje čovjek ne postiže nikakvom tehnikom. Za pouzdano razlikovanje prave od lažne mistike ipak je potrebno drukčije duhovno iskustvo i načela od onih koje nudi sinkretistička novodopska religioznost kad tvrdi da su sve vjere ionako iste i da je svako "unutarnje prosvjetljenje" od Boga.

Iako razdoblje od jednog tjedna ne bi smjelo biti nesavladivo, na Jasmuheen se već nakon 48 sati moglo vidjeti da je znatno dehidrirala i da joj je porastao krvni tlak. … Četvrtoga dana joj se ubrzao otkucaj srca, pao krvni tlak, smršavila je sedam kilograma i dehidrirala čak 10%. Zato je dr. Wink naložila prekid pokusa. Bilo je više nego očigledno da bi Jasmuheen umrla ako bi se pokus nastavio.

Nije trebalo proći mnogo vremena da bi stvarni život provjerio uvjerljivost Jasmuheeninog nauka, a s njime i njenu osobnu dosljednost. 1998. godine u Australiji je uslijed izgladnjivanja umrla Jasmuheenina sljedbenica 53-godišnja Lani Morris. Vodila je dnevnik u kojem je opisivala svoje bretharijansko iskustvo sve do tragičnog kraja. Tijekom posljednjih dana života neprekidno je mislila na hranu, a kao posljednju svjesnu misao zabilježila je onu o voćnom soku! Australski sud za njenu je smrt okrivio bračni par Pesnak, također Jasmuheenine sljedbenike, koji gospođi Morris nisu pružili potrebnu liječničku pomoć unatoč njenu stanju. Pesnakovi su završili u zatvoru, a Jim Pesnak, inače liječnik, izjavio je policiji kako nije vjerovao da je Lani Morris u stvarnoj opasnosti jer je mislio da se ona bori sama sa sobom. "To je duhovni, a ne medicinski postupak" – rekao je. "Ako se pojave sumnje u smislu 'Trebam li zvati liječnika?', odgovor je: 'Ne! Vjeruj Bogu!'"

Godine 1999. umrla je na sličan način Škotkinja Verity Linn. Njeno tijelo pronašao je jedan ribar blizu jezera Loch Cam ispred šatora u kojem je prakticirala Jasmuheeninu inicijacijsku tehniku. Iako je Jasmuheen izrazila sućut njenoj obitelji i još jednom upozorila sljedbenike da ne započinju s tehnikom bez potrebne priprave, slučaj je uzbunio britanske liječnike i nutricioniste koji su se oglasili upozorenjima o zdravstvenoj štetnosti Jasmuheenine prakse. Nutricionistica Sarah Schenker otvoreno je rekla da se bretharijanizam nikako ne može znanstveno potvrditi. Trebalo je, međutim, nešto jače da bi se stvar konačno razotkrila. Nažalost, to se zbilo prekasno.

Ujesen te 1999. godine, nekih mjesec dana prije početka sudskog procesa s bračnim parom Pesnak, australski televizijski program 60 minutes uspio je Jasmuheen nagovoriti da pristupi zanimljivom pokusu kako bi javno dokazala može li uistinu živjeti bez hrane i pića. Naime, novinari koji su je intervjuirali često bi govorili kako joj je kuća puna hrane, a i ona je priznavala da ponekad popije čaj ili si priušti čokoladu ili sladoled. Televizijska mreža dogovorila je s njom da će je neprestano snimati u jednoj hotelskoj sobi tijekom cijeloga tjedna u nazočnosti liječnice dr. Berris Wink, predsjednice Queenslandškog ogranka Australske liječničke udruge i nekoliko žena koje će nadzirati pokus. Hic Rhodus – hic salta!

Iako razdoblje od jednog tjedna ne bi smjelo biti nesavladivo, na Jasmuheen se već nakon 48 sati moglo vidjeti da je znatno dehidrirala i da joj je porastao krvni tlak. Objasnila je svoje poteškoće time što uz hotel prolazi prometna cesta koja joj otežava udisanje čistoga zraka. Odvezli su je zato u planine izvan grada gdje su je snimili kako se divi čistomu okolišu. Međutim, prema liječničkom izvješću već trećeg dana joj se govor usporio i proširile su joj se zjenice. Četvrtoga dana joj se ubrzao otkucaj srca, pao krvni tlak, smršavila je sedam kilograma i dehidrirala čak 10%. Zato je dr. Wink naložila prekid pokusa. Bilo je više nego očigledno da bi Jasmuheen umrla ako bi se pokus nastavio.

Pametnome dovoljno – rekli bi stari Rimljani. Međutim, pokus je imao zanimljiv i neočekivan završetak. Kada je televizijski voditelj Richard Carlton upitao Jasmuheen je li kadra razumno prihvatiti da ipak ne može živjeti samo od zraka, odbila je to priznati govoreći da ona godinama živi bez hrane i pića, a i drugih šest tisuća ljudi širom svijeta čini to isto bez ikakvih poteškoća! Na to je uzvratila dr. Wink: "Velika većina ljudi ne vjeruje niti sekunde da Jasmuheen zaista čini to što propovijeda. Potpuno je neodgovorno da itko ohrabruje druge ljude kako bi činili nešto što toliko šteti njihovu zdravlju!"

Bilo kako bilo, Jasmuheen nije odustala, a čini se da još uvijek ima ljudi koji su joj spremni vjerovati. Nema veze što su neki sljedbenici umrli. Dok ide – ide! Sve to vjerojatno mnogo govori ne samo o iracionalnoj svijesti prividno racionaliziranog naraštaja, nego i o dubokoj čežnji brojnih ljudi za prevladavanjem ili izbjegavanjem zemaljske patnje, makar se i na ovako bizaran način morali odreći nekih temeljnih potreba. Borbu za duše dobit će onaj tko ljudima pruži stvarnu sliku smisla patnje i stvaran način kako je prevladati suočavajući se s njom i ugrađujući je u svoje pouzdanje u Boga. Crkva bi to svakako trebala biti u stanju učiniti.

Alen Matušek