Koja je sličnost između seminarskog rada i hrvatske nogometne reprezentacije? Odgovor: svatko ima svoju verziju idealnog rada i poželjne igre hrvatske reprezentacije. Preciznije rečeno, profesori uglavnom imaju svoju interpretaciju priče Kako napisati seminar.

Tijekom studiranja napisao sam desetak radova, ali baš svakom radu je naslovnica trebala izgledati – drugačije. Držeći se pravila dosljednosti, naslovne stranice ipak sam prilagodio prema prvom radu. Naravno, profesori su iznijeli primjedbe na moje uratke, nezadovoljni rasporedom informacija na toj kontroverznoj početnoj stranici. Eh, mnogo puta mi je sinulo kako bi dobro bilo inicirati osnivanje izbornog kolegija "Istina o seminarskom radu". Samo je pitanje tko bi predavao. Na kolegiju bi "zaraćene" strane raspravljale o spornim, graničnim pitanjima. Glasanjem bi došli do konsenzusa npr. u kojem dijelu stranice napisati ime i prezime studenta, ili kojim fontom označiti naziv rada. Šalu na stranu, ali jedno vrijeme sam živio u uvjerenju kako je seminar poput otiska prsta – ne postoje dva ista. Neki kažu - naziv fakultetske ustanove ide u desnom, neki kažu – ide u lijevom; studentima ostanu nedoumice, a rebus ostane nerazjašnjen. Može se napraviti prava mala izložba naslovnica, u raznim bojama i tehnikama.

Nazvao me prijatelj kojeg nisam čuo sto godina. Drugo njegovo pitanje, nakon KAKO SI, bilo je: Kako se piše naslovnica diplomskog rada? Iznenadio se kada je čuo – postoje dvije naslovnice, na vanjsku napišeš...

Nažalost, nevolje sa seminarom ne završavaju s bilješkama. Slijede zapleti sa sadržajem, odlomcima, uvodom, zaključkom, popisom literature i ostalim krasnim dijelovima jedne složene cjeline.

Potpuno ista situacija je i kod pisanja diplomskog rada. Nakon što su studoši u prethodnim godinama svladali pisanje seminarskog rada, očekuje ih najteži posao: objedinjavanje stečenog znanja u završni rad. Radovi novi, problemi stari. Ipak, ima novost vezana uz naslovnicu, točnije, uz naslovnice. Naime, uz unutrašnju postoji i vanjska stranica na koricama. Hmm... eto zamke na samom kraju. U trenutku kada su se sva gradiva ovog svijeta doimala apsolviranima, izmišljena je ta ukoričena stranica koja, za svaki slučaj, mora biti pomalo drugačija od "homepagea". Mora sadržavati onaj dugosanjani natpis DIPLOMSKI RAD, naziv tog istog rada, zatim ime diplomanta, datum i mjesto konačnog "obračuna" s mentorom i komisijom. I nadu kako je baš tvoja verzija rada identična mentorovoj. Ako ništa drugo, uvijek je moguća konzultacija, razgovor, dogovor...

Savjet dana: Svakako ostanite vjerni sebi i težite jedinstvenom seminarskom radu. Neovisno o nestandardiziranoj naslovnoj strani, dobrodošla je originalnost u svakom pogledu. Ukoliko imate dovoljno vremena, izbjegavajte fraze i suhoparnost, a prepisivanje od riječi do riječi prepustite nekom drugom (naravno, povremeni citati neće naškoditi).

Vjerojatno vam ovaj tečaj nije pružio odgovore na sva vaša pitanja, ali njegova namjera bila je barem malo načeti temu koja nas prati od brucoške godine. Ironično, ali istinito, dok sam pisao prethodnu rečenicu nazvao me prijatelj kojeg nisam čuo sto godina. Drugo njegovo pitanje, nakon KAKO SI, bilo je: Kako se piše naslovnica diplomskog rada? Iznenadio se kada je čuo – postoje dvije naslovnice, na vanjsku napišeš...

¹ IVANIŠEVIĆ, G., Osnove bacanja reketa (str. 250 – 275), Školska knjiga, Zagreb, 2004.

² Goran Ivanišević, Život kao as (str. 10-20), Školska knjiga, Zagreb, 2004.