Za razliku od mnogih prethodnih ljetnih trobroja, ovaj tekst nipošto neće početi rečenicom "Vrijeme je godišnjih odmora". Ne dolazi u obzir. Tu ćemo rečenicu ovaj put zaobići. Kao da i nije spomenuta. Istina je da nam sve oko nas na to skreće pozornost - počevši od vremenskih neprilika, koje su se konačno počele ponašati kako bi i trebale u ljetnim mjesecima (no to opet donosi svoje teškoće, i tešku muku svima onima koji još uvijek nisu te sreće iskoristiti svoje zasluženo pravo na mir i odmor) - ali zanemarit ćemo činjenicu da je zaista počelo "Vrijeme...".

Zašto? Pa zato jer nam je želja istaknuti ono što nam treba uvijek i u svako doba, pa i ono godišnje, nevezano uz to je li "Vrijeme..." ili nije, je li nam sunce već ubilo radni polet i jesmo li u mislima ili za pravo odlutali na neko mjesto koje nema baš nikakve veze s našim redovitim godišnjim - školsko-radnim obvezama. Iako smo u sadržaju ovog broja popustili malo opuštenoj atmosferi "Vremena...", pa tako možete naći nekoliko, nadamo se, korisnih "odmoraških" savjeta za ovo ljeto i uobičajene razbibrige, nismo posve "odlepršali".

Premda su neki od autora već "odlepršali" - na svoje ljetne destinacije - sve rubrike i teme kojima se bave tu su, na broju, i nadamo se dovoljno aktualne i zanimljive da ih se u ovim vrućim ljetnim danima uhvatite (naravno, sjedeći negdje u debelom hladu). A nakon što ga pročitate, novi broj Pogleda može vam poslužiti i kao vrlo kvalitetna lepeza. I sve to - za samo 10 kuna! :-)

I zato, ugodan vam odmor, opustite se i "napunite baterije" za predstojeću sezonu.

Čitamo se na jesen!

Molitva za korov

Daj mi Bože da kažem koju dobru,
Tihu riječ za sav korov,
Za svaku žunjaricu na primjer,
Što je seljak proklinje,
Za mrsku piriku,
Za pohlepnu rusomaču,
Čičak što ga nitko ne žanje,
Za kukolj uz rub žitna polja,
Za sve biljke parazite,
Za zgaženu travu u pukotinama asfalta,
za svaku jalovu koprivu na svijetu,
također i za lažnu kamilicu
što samo obmanjuje
da je ljekovita -
Bože, daj,
Ti koji ne prezireš ono beskorisno,
Već pozivaš da se i to voli,
Daj, daj da svi oni nevoljni
Rastu i venu u tvojoj ruci.

Rudolf Otto Wiemer