Dok su prošle godine diljem Lijepe naše harali požari, ove godine vode je bilo čak i previše. SAD, Kina pa i Japan muku muče sa neuobičajeno jakim tajfunima i uraganima (Svi se sjećamo početka "Dana poslije sutra"?). Zbrajaju se izgubljeni ljudski životi i materijalne štete takvih razmjera da su u crno zavile i osiguravajuća društva. Siješ li vjetar požet ćeš oluju, kažu stari i potpuno su u pravu. Klimatske promjene su neugodna stvarnost koje postaje svjestan sve veći broj stanovnika Plavog planeta. Ne mali broj njih glavnim krivcem za globalno podizanje temperature smatraju stakleničke plinove, neizostavnu pratnju sveprisutne ljudske aktivnosti.

I dok se Vlada glavnoga svjetskog auspuha stakleničkih plinova, SAD-a, odbijajući prihvatiti Kyoto protokol o njihovom smanjenju i dalje drži kao da je se to sve skupa ne tiče (jer je Amerika valjda na Marsu, a ne na Zemlji!) američko se gospodarstvo lagano budi iz nesvijesti. Sve je više kompanija koje ne čekaju da ih se zakonima "potakne" na odgovorniji odnos prema okolišu već zadovoljno trljaju ruke zbrajajući sve benefite koje iz takvog ponašanja proizlaze. Jer, povećavajući efikasnost proizvodnog procesa, na dobitku nije samo okoliš već i tvrtka. Otpad se smanjuje s jedne strane, a s druge se povećava količina sirovine koja će se moći iskoristiti za proizvodnju. Logično i toliko jednostavno da je pravo čudo kako se menadžerski "gurui" toga nisu sjetili prije. A i to je samo jedan od mogućih načina kako proizvoditi na po okoliš prijateljski način. Svima je njima zajedničko što se mogu svesti pod nazivnik – štednja. Ili racionalizacija, kako vam drago. Mijenjajući obrazac proizvodnje, ali i potrošnje, mijenjamo svoj odnos prema okolišu. Iz rastrošnog u odgovoran. Ili...

Povećavajući efikasnost proizvodnog procesa, na dobitku nije samo okoliš već i tvrtka. Otpad se smanjuje s jedne strane, a s druge se povećava količina sirovine koja će se moći iskoristiti za proizvodnju. Logično i toliko jednostavno da je pravo čudo kako se menadžerski "gurui" toga nisu sjetili prije.

Ljeto je završilo, a koliko je plastične ambalaže (nerazgradive!) ostalo po plažama, uvalama i dnu Sinjeg mora?

Kako klimatske promjene mogu negativno djelovati na okoliš ali i gospodarstvo dobro će ilustrirati domaći primjer propadanja šuma. Iako ove godine šume nisu stradavale od požara, na području Like i Gorskog kotara zimzelene šume zadobile su crvenkastu boju jeseni, primjereniju onim listopadnim. Sušenje šuma velik je problem, a na području Hrvatske najugroženija je – jela. Njezino je sušenje poprimilo razmjere eko-katastrofe. A tko je kriv? E pa postoje tri sumnjivca koji su se izgleda po uzoru na zločinačke organizacije udružili i djeluju simultano. Prvo - klimatske promjene dužim sušnim razdobljima starijem drveću prirede poprilično stresa. Zatim se na njih nadovezuje onečišćenje (kisele kiše i još štošta drugo što onečišćuje zrak, vodu i tlo) koje nam bez vize i putovnice preko granice zrakom doputuje iz Zapadne Europe. I kao posljednji, koji u takvoj situaciji uostalom imaju i najveću direktnu korist, dolaze štetnici i šumske bolesti koji stablo jele koje je zbog stresova fiziološki oslabljeno nemilosrdno napadaju. Jela se suši i ukoliko ju se ne makne iz šume postaje rasadnik štetnika i boleština pa otpočinje novi ciklus. Sanitarne sječe tako su jedini "lijek", a da bi se sačuvala šuma mora se pojačano pošumljivati mladim biljkama te ih posebno štititi. To, međutim, tvrtki koja gospodari šumama stvara neplanirano velike troškove. S druge strane vrijednost takve osušene jele na tržištu je manja, a postupak sanacije prilično košta. Uz to se još, za razliku od ratarstva gdje se uzgajaju uglavnom jednogodišnje biljke, štete u šumarstvu ne mogu tako lako nadoknaditi budući da uzgoj i njega stabala traje nekoliko desetljeća (od 70 godina do 140 godina za hrast). Osim ekološke štete zbog mijenjanja staništa klimatske promjene tako u slučaju sušenja jele indirektno utječu i na gospodarstvo. Jela naravno neće nestati no njezino održanje na ovim prostorima koštat će ne malo novaca.

Kako klimatske promjene mogu negativno djelovati na okoliš, ali i na gospodarstvo, dobro će ilustrirati domaći primjer propadanja šuma. Iako ove godine šume nisu stradavale od požara, na području Like i Gorskog kotara zimzelene šume zadobile su crvenkastu boju jeseni, primjereniju onim listopadnim…

Pa je li onda bolje smanjivati emisije stakleničkih plinova ili trpjeti (i financijski sanirati) posljedice klimatskih promjena? Sudeći po nedvojbenom pristajanju Europske unije uz odredbe Kyoto protokola za njih je odgovor već poznat, no tako što se ne bi moglo reći za SAD i Rusiju. A upravo se na ratifikaciju ove potonje čeka da bi Protokol službeno stupio na snagu.

Tihana Belužić

IE 5; 800x600      
CP 1250      

[ Home | O nama | Arhiv | Linkovi | Mapa | E-mail | Narudžbe | Pomak | Razno | Tražilica ]
© Pogled - katolički list za mlade - www.pogled.org - Pomak - pokret mladih katolika ®