Crkvi trebaju svjedoci Kristove ljubavi, koji će je znati prenijeti onima koji je još uvijek zamjenjuju s beznačajnim zamjenama.

Svjedočenje. Riječ koja nam često odzvanja u ušima kada se govori o našem kršćanskom pozivu. Kako se to - svjedoči? Kome trebamo svjedočiti? Postoje li neke točne upute za svjedočenje, kojih se trebamo pridržavati? A što ako nam se, recimo, ne svjedoči baš svaki dan? Možda samo u određenim prilikama i u druženju s određenim osobama? Kome je potrebno naše svjedočenje i jesmo li mi baš prave osobe za to? Možda nismo dovoljno "kvalificirani"?

Sve to, i slično tome, zna se vrzmati po glavama nas običnih smrtnika, koji živimo "običnim" životima u koje nekako pokušavamo uklopiti ono što je današnjem vremenu poprilično neobično. Vjeru u Krista i ono što ta vjera naučava.

Svi mi, bez obzira jesmo li toga svjesni ili ne, već svjedočimo svojoj okolini. Svima s kojima se susrećemo i u svakom trenutku koji živimo. I svi smo za to kvalificirani, samo, nažalost, često zaboravljamo ono što bismo trebali živjeti. Vjera se svjedoči djelima, a lijepe riječi bez djela koja ih potvrđuju, ne samo da su uzaludne, nego često i kontraproduktivne. Zato, ako se smatramo "dobrim kršćanima" ili bar samo kršćanima, a nismo tu dobrotu, osim riječima, spremni pokazati našim bližnjima - trebali bismo se zamisliti. Bar nas dobrota prema bližnjemu, prijateljstvo i ljubav - ništa ne koštaju. Kada ih dajemo, dajemo ih besplatno, isto kao i kad ih primamo od drugih. U ovom se broju pokušavamo prisjetiti tih darova ljubavi, toga neoporezivog osobnog bogatstva, koje svi posjedujemo, a na kojem često neopravdano štedimo i škrtarimo.

Uvodna rečenica citat je iz poruke u povodu predstojećega Svjetskog dana mladih. U njoj Papa još jednom podsjeća mlade da se ne daju zavarati lažnim, prolaznim modama, koje u duši ostavljaju prazninu, isto kao i konzumističko shvaćanje života, kojemu je vrlo lako popustiti. Treba se samo "prepustiti". Ali, sjetimo se, mi smo pozvani na nešto drugo... Nije nam možda uvijek lako razumjeti, ali ako smo na dobrom putu lako to možemo osjetiti. Istinsku radost življenja.

Vjerujem