| ||
|
Uvodnik Korizmeno vrijeme
Sjetimo se koje nam se pitanje obično postavlja kad počinje korizma. Postavljaju nam ga naši prijatelji, kolege, rodbina, postavljaju ga novinari "medijskim" osobama… A glasi doslovce: "Čega ste se odrekli u korizmi?" Jel' to glavna poruka korizme? Odricati se od omiljenih stvari – i uspjeti izdržati svih 40 dana – a onda… veselje! Teško. Odricanje je, kao vlastita žrtva Bogu, dobro, korisno i poželjno, ali nikako ne i kao neka obveza koja nam je nametnuta. I ne bi se trebalo pretvoriti u formalnost koju ispunjavamo prema nekoj tradiciji, a onda s time prekidamo i vraćamo se "normali". Kao što se nekada u Starom zavjetu pokornička praksa sve više svodila na izvanjske znakove i formalizam, tako je i danas u javnosti prisutna jednadžba – korizma = odricanje (od omiljene hrane, pića ili sve manje od voljenih cigareta). No, već tada nas proroci, kao i cijeli Novi zavjet kasnije, upućuju da se glavna i jedina istinska promjena događa u srcima, koja nas vodi prijateljstvu s Bogom i s ljudima. Zato je i naglasak korizmenog odricanja ne na tome da mi moramo izvršiti neku vjerničku i općedruštveno prihvaćenu formu, nego na tome da je od svih materijalnih stvari najvažnije ono – nematerijalno, ono što je u našem srcu. Duhovna hrana je ono bitno bez čega ne možemo, i to bi nam korizma trebala posvijestiti. Unatoč stavu današnjeg društva da je važnije posjedovati, nego biti. "Ono bitno" čemu nas uči korizma također su druge osobe, naši bližnji, oni koji nas trebaju. Korizma nas uči vidjeti drugoga, a ne samo vlastite potrebe, uči nas kroz vlastito odricanje spoznati kako je onima koji si te naše male "luksuze", od kojih se tek privremeno odričemo, ne mogu nikako priuštiti. Korizma nas uči kako da budemo bliskiji Božjem svijetu, a ne samo ovozemnom. Tema ovogodišnje Papine korizmene poruke posvećena je ljudima koji trpe, zaštiti svakoga ljudskog života, a posebice starijima i nemoćnima – koji su prepušteni našoj brizi i pomoći. Nasuprot trendu veličanja ljepote, zdravlja i mladosti (zapravo, svega prolaznoga) – Papa naglašava kako bi društvo trebalo promijeniti svijest i prepoznati da starije osobe, u svakom slučaju, predstavljaju vrijednost kojoj valja pridati svu važnost, i uključiti ih u društveni život. Korizmeno vrijeme sam je Papa započeo vlastitim primjerom trpljenja i
muke, ali i primjerom zadivljujuće snage duha. Vlastitim primjerom, kroz
dane bolesti i naizgled potpune fizičke nemoći, Papa dokazuje da je
duhovna snaga daleko važnija od one tjelesne, i da je snaga Duha ono što
ne smijemo izgubiti i ono što nas uistinu u životu pokreće. Urednica | ||
|
IE 5; 800x600 |
[ Home
| O nama | Arhiv |
Linkovi | Mapa | E-mail
| Narudžbe | Pomak
| Razno
| Tražilica ] |