Bože
zovu te sanje jednog izmučenog tijela
vrati se
u sobi zatočen k'o crv u ubranoj jabuci
oplakujem svoja prokockana predvečerja
nadom opijen poput prepolovljenog guštera
što krvareći bježi očajan
cvilim noćima - vrati se
i preklinjem ponoćne slavuje
da mi otkriju tajnu veličine sjaja
zar gavranovi nisu dovoljno zavladali svijetom
o Bože
tvoja je ovca izgubila stado
a ove je noći
mnogo... mnogo vukova u prašumi života

Ivan Bitanga Šujan